odvikavanje od alkohola

@spartak,

Mozda ona hoce da se raspita, pa da mu predlozi? Mozda joj je preko glave njegovo ponasanje, mozda je tuce (a ako je tuce, mozda joj je vec puklo poslije dvadesetak godina, ko zna?), mozda maltretira djecu, mozda je to njen pokusaj da pocne da radi nesto, da ga iscupa iz kake? Koliko ljudi je sposobno samo da ustane, prihvate da su alkoholicari, podignu ruku, ‘registruju se’ kao alkoholicari, pa na tretman. Ne ide bas sve pravom linijom.


Zlatne rijeci. Upravo tako i funkcionise u stvarnosti. Radeci sa takvim pacijentima, nema nekog bitnijeg pomaka dok oni ne rasciste u glavi da li to rade zbog sebe ili zbog drugih. Jedino sto drugi mogu da mu pruze jeste logisticka podrska, kognitivnu terapiju (ili neku vrstu rada na tom planu), da ga podstaknu da ne odustaje, eventualno koje farmakoterapijsko ‘pomagalo’ (npr. da dodje po dozu ‘pomagala’ i da se vidi sa nekim zdravstvenim radnikom na dnevnoj bazi, da ih to okurazi da se pojave i da rade na sebi – mada to cesto moze imati i placebo efekat). Ali ako ga neko ne obavjesti o ovakvim mogucnostima (ili sam ne pomisli da je vrijeme da razmisli sta radi sa sobom?), onda je jos manja sansa da se nesto desi.