U svoje vreme je bila ikona popularne muzike, pogotovo dok je bila u braku sa James Taylor-om.
James se ponovo aktivirao, i skoro mu se vrteo jedan spot gde peva uz akusticnu gitaru sa bandom.
Tek kad cujes nekoga ko svira toliko proste ali lepe stvari, gde iz svakog akorda u laganom ritmu izadje
toliko topline i srca, vidis zapravo koliko je muzicka masovna produkcija u poslednjih 30 godina postala
gomila obicnog smrdljivog djubreta i koliko zapravo vise i nema muzickih licnosti.
Moj susret sa Carly je preko ploce "Torch" - negde u vojsci 1982-ge mi je jedan lokalni dzezer u mestu
u kojem sam sluzio vojsku pustio numeru "I got it bad (and it ain't good)" od koje celo to vece i celo to
prolece i dan danas pamtim. Na celoj ploci i nema toliko ostaloga (aranzmani su relativno skolski uradjeni,
pristojno doduse) ali glas toliko pleni i u nosi u sebi toliko toga, da je to neverovatno.
(...za izvodjenje iste te numere, davne 1950-i-neke (1954 ?) je tadasnji mladi beogradski saksofonista,
sada pokojni Eduard Edika Sadjil bio proglasen najboljim dzez izvodjacem Evrope na summit-u evropskih jazz
big bandova).
Tu i tamo se jos moze na USA medijima cuti jos poneko iz te garde (Carole King, James Taylor, Carly Simon),
gde opet zvuce perfektno, ubedljivo, kvalitetno, uza sve to vrlo licno.
Preporucio bih od nesto mladje garde pevacicu Joan Armatrading (poreklom sa Kariba, karijeru pravila u Engleskoj)
cijih prvih nekoliko ploca je u svoje vreme bilo licencno izdato kod nas (RTB).
Ako hoces da cujes ipak najvecu caricu iz cele plejade, pronadji na YouTube Joni Mitchell snimak sa nastupa
u Santa Barbari, CA (ploca Shadows And Light) gde ona sama izvodi fenomenalne stvari (glas + gitara) uz prateci
band snova (Pat Metheny, Lyle Mays, pokojni Jaco Pastorius i Michael Brecker, Don Alias,...)