Poznajem nekoliko ljudi koji su prestali da sede ispred kompjutera. Svaki od njih se kompjuterom bavio 20 sati dnevno, a onda iznenada... Evo dva primera kako je to bilo:
Jedan je otputovao u inostranstvo, dok se tamo malo smestio, stabilizovao, poceo naporno da radi, u pocetku je mislio da kupi neki kompjuter tamo, medjutim visecasovni rad, dok dodje kuci, vecera, istusira se, pripremi sta mu sutra treba za posao, vec je vreme da se spava. Kad je dosao, nije ni ukljucio kompjuter, savremenim zargonom receno - "skinuo se".
Jedna prijateljica se udala. Kad se napravi tolika promena u zivotu onda se misli sigurno usmere negde mnogo daleko od kompjutera, promeni se nacin zivota, odbace se mnoge stare navike a prihvate nove, posle je i dobila bebu, tu su neprospavane noci, pa pelene, pa flasice, pa nosa, pa ljuljaska, pa vrtic... kompjuter iznenada postaje mnogo nebitna stvar u zivotu...
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.