Legalizujmo Prostituciju. Prevedimo iz sive zone najstariji zanat na svetu.
Pronađoh jedan članak kako je to stari Rim uredio.
Citat:
Prvo zvanično registrovanje prostitutki (i koliko nam je poznato, bez pandana u savremenoj Evropi) izvršeno je u Rimu. Svaka prostitutka, da bi se legalno bavila ovim poslom, morala je da se prijavi vlastima i da podatke o sebi (ime, mesto rođenja), kao i podatak o tome koliku naknadu će tražiti od mušterija. Ukoliko je želela da sačuva anonimnost, mogla je uzeti pseudonim. Po upisivanju neophodnih podataka, ona je dobijala zvaničnu dozvolu, licentia stupri (u većini zemalja današnje Evrope, s vremena na vreme, "stidljivo" se pokrene rasprava o neophodnosti sličnog regulisanja njihovog statusa, ali se potom sve zaboravi i stanje ostane nepromenjeno). Kada bi jednom bila upisana kao prostitutka, ona je praktično bila osuđena da se čitav život bavi ovim zanatom. Za brisanje njenog imena sa spiska nisu joj mogli pomoći ni eventualni brak i deca. Bavljenje ovim poslom bilo je zabranjeno ne samo za plemkinje, nego i za sve žene čiji su preci ili muž pripadali nekom plemićkom staležu. Upisane prostitutke, najvećim delom, su bile ropkinje. Druge žene, kao što su glumice, plesačice ili muzičarke, iako su se bavile i prostitucijom, nisu bile obavezne da se registruju. Plemkinje su za eventualni prekršaj najpre bile novčano kažnjavane, ali je ta kazna potom (tokom Drugog punskog rata) drastično pooštrena - kaznom izgnanstva. Naravno, ove odredbe nisu onemogućavale ostale žene da se bave ovim poslom, a da nisu bile primorane da budu registrovane, i time izbegnu kažnjavanje i sramotu (iako su se edili trudili da ih otkriju, jer je njihov zadatak bio da sve neregistrovane prostitutke prognaju iz grada). Car Tiberije je doneo još rigoroznije kaznene sankcije protiv preljube udatih žena iz svih staleža, a i udatih žena koje su registrovane kao prostitutke. Dužnost edila, predstavnika vlasti, koji je nadzirao prostituciju, nije se završavala samo registrovanjem prostitutki, nego i kontrolom javnih kuća (morale su biti zatvorene od zore do tri sata posle podne). Vlasnika javne kuće koji bi izbegao njihovo registrovanje, mogao je kazniti novčano ili bičevanjem. Prostitutke su bile obavezne da nose odeću propisanu zakonom i da im kosa bude obojena plavo ili žuto. Začuđuje još jedno rešenje, koje je još uvek aktuelno u današnjoj Evropi: prostitutkama ne samo da je pružana zaštita od onih mušterija koje bi izbegavale da im plate propisanu novčanu nadoknadu, nego bi jedna od obaveza edila bila i briga da ona bude plaćena kako treba. Kao opšti zaključak, nameće se utisak da je sve to obavljano dosta profesionalno, odgovorno i na propisan način (tako, na primer, edil prilikom obilaska i kontrole javne kuće, nije smeo ulaziti sam, bez pratnje svojih liktora, odnosno pomoćnika).
http://www.anarheologija.org/clanci/tomovic2/index.php
Plaćaće porez, uplaćivati doprinose , penziono i zdravstveno osiguranje ...
Zar to nije od opšte koristi?
V E L I K O
J E
P R E I M U Ć S T V O
N E
B I T I
J E D N O L I K
___________________________________________________________________
OV SM
LA PK