@Dimkovic,
Citat:
... pazi sad - NIKAD mi se nije desilo da naletim na nekog ko je bio toliko nadrkan kao ovi nasi da krene da se ponasa bez respekta prema klijentu. Vidjao sve i svasta - ali i najnadrndaniji sluzbenici su zadrzavali minimum ljubaznosti - recimo, u USA mogu biti nadrkani do mile volje ali si ti uvek "Sir" i nikad, ali nikad, sa povisenim tonom, sta ces...
Bar znas gdje stojis sa salterasima kad ulazis u Srbiju + urade svoj posao. Znaci, ili su nadrndani il’ nisu, i spase te blentavih isprika. Lupe pecat, i kraj price.
Sestra je putovala sa grupom ljudi prije koju godinu, i aviJon je bio prinudjen da sleti bukvalno u pustinji. Naravno, kompanija vazi za jednu od najbezbjednijih u svijetu. Elem, evakuacija se desavala ‘sa smjeskom’ i ‘sve kulturno’, znaci – usporeni snimak. Da je nesto gorjelo, slobodno su mogli biti res peceni. Znaci, ‘please’, ‘could you’, ‘thank you’...bla bla bla. HALO? Osobe zanima – gdje su vrata, nacin evakuacije - sta treba da urade (to i to), ko ide prvi, ko ide gdje i kraj price. I na kraju, svi se ponovo smjeskaju i svi kulturni. Naravno, sheepak za pretrpljeni strah, sporu evakuaciju i sto su morali cekati drugi aviJon, ali bitan im je
customer service. :)) Jedan iz grupe je snimao citavu evakuaciju (jer je izasao medju prvima), i ‘ladno si mogao napraviti dokumentarac o kvalitetu
customer service.
Ili npr. avion kasni u startu, a niko te ne zove da te obavjesti (iako se npr. najblizi aerodrom nalazi cetiri sata od tog mjesta), a to je sve zato sto su imali ‘computer problems’ nekoliko sedmica ranije, i niko nije razmisljao da je bitno da te detalje ponovo prekuca/nadje. ‘Nama se ne desava cesto da imamo ovakve probleme’. Sve sa smjeskom. ‘We have a very good track-record’. 'Nadamo se da ce se vrijeme uskoro popraviti'. Bla bla blaaaa bla bla bla. Znaci prica, bonus. :) Stignes na taj let, ali drugi avion vec otisao. Niko iz kompanije ni guz da mrdne, iako su svi puni uvjeravanja da su obezbjedili mjesto. Neizbjezno klimanje glave i sl. O – i kez, naravno. :) Kazu, ne pokazuje im nista na kompjuteru ko je zvao i kada. Dodje druga smjena u medjuvremenu, i nonsalantno upitas sta se desava sa avionima, kad ono tehnicki problemi i kod prvog (a izvlacili se da je bilo ruzno vrijeme) i kod drugog; ali zamjena za drugi avion je bio avioncic (bukvalno) i nisu mogu svi da stanu, pa su bili prisiljeni da pomjere let unaprijed (?) – ali nema veze, eto, dolazi novi avion za dva sata, i sve ce biti u redu. Onda ponovo pitanje – 'je l’ neko kontaktirao u vezi...' 'Jeste, evo ovdje pise, ali bilo je dosta ljudi u istoj situaciji, pa da ne bi pravili paniku jer nije bilo dovoljno mjesta...' i tako u nedogled. Naravno, sve bolesno ljubazno sto bi rekli.
Jos malo slaga. Napolju mrak, mirno, ali aviJon ne moze da poleti zbog vremenskih nepogoda. Razlog: pjescana oluja. Telefonski sa osobom u istom gradu (koja se od svih stvari bavi meterologijom) – ‘sta se desava sa vremenom ?’ – ‘ama bas nista’ – ‘ovi najavili vremenske nepogode, vjetrove, pjescanu oluju’ – ‘hajde da provjerim’ – tri minuta kasnije - ‘sve je mirno, nema problema, bice da je problem sa/u njima’ (tesko se odluciti). DVA sata kasnije, stize pedesetak putnika iz Londona. :) Odjedanput, vrijeme se poboljsalo, i avion je spreman za ukrcavanje. Kako je posljednji prosao kroz provjeru, tako se objavljuje poboljsanje vremenskih prilika... Naravno, niko nije trebao primjetiti ostale avione koje su polijetali/slijetali bez problema tokom ‘pjescane oluje’ (iako je mrak); a prozori na sve strane. :)) I sve kulturno, fino, sa smjeskom, ‘our apologies’, bla bla bla.
Neko voli bolesnu ljubaznost, a neko voli da cuje kako stvari stoje. Ne znam koliko je ovo prvo povezano sa respektom, koliko sa 'company policy'.