Nisam nikada ni pokušavao da ne jedem, jer i ovako već više od 8 godina jedem 1 obrok najčešće u toku dana, i to slučajno ne sa nekom posebnom namerom.
Da je nezdravo ne bih se složio, jer ako pođete od toga u kakvom svetu je čovek morao da živi i da se prilagođava da bi danas došli do frižidera punog, mislim da je više u prošlosti bio gladan nego sit, i zbog toga smo sada ovakvi kakvi smo.(dve noge...umemo i ponekada da razmišljamo i postavimo pitanja: kako?; zašto?...)
Da bi pokušaj totalnog gladovanja od 45 uspeo organizam treba polako pripremiti. 20 dana polaganog smanjivanja obroka dok se ne dođe do 0 kako bi se unutrašnji organi uskladili svoja lučenja, da se metabolizam uspori i počne trošiti zalihe. Smatram da je zdravo jer baš u tim zalihama koje sit organizam skoro nikada ne razlaže nalazi se plodno tlo za razne genetski izazvane bolesti, slabe ćelije umiru i ostaju najjače (genetski jake, spremne da prežive), naravno pri tako ekstremnim gladovanjima, ne rade se uobičajene dnevne aktivnosti: posao, škola ili šta već, nego se ponaša u skladu sa tim.
Takođe ponovno uzimanje hrane se radi još postupnije od prekidanja uzimanja hrane, u suprotnom smrtni ishod i sa pojedenom samo jednom supenom kašikom meda je neminovan.
I ne koriste tu praksu samo tamo neke daleke nepoznate nam kulture, u čitavom hrišćanskom svetu postoji više puta godišnje post od kojih su najveći božićni i uskršnji(7danx6nedelja=49dana) negde se to radi samo na vodi.
napominjem nisam praktikovao postove

nikakve vrste ali mi deluje da je ispravno.