Što da ne?
Lepo.
Kupim kesten na Kaleniću ("domaći", obično 1-2kg), operem ga, nožem zasečem onu koru (opnu ili kako već hoćeš), i stavim ga da se kuva (20 minuta je dovoljno). Nakon toga ide ogavni deo: cela porodica se posadi i ritualno ljušti kesten (oni dovitljivi pola ljušte, pola požderu

).
Posle tog celog popodneva i polovine večeri provedene u robovanju kestenju ("koji sam ga q**** kupio?!"...), kesten samelješ (metod "samo svoj majstor"), dodaš 1dl (do 1,5 za 1kg kestena) mleka i jednu kašiku rastopljenog putera (margarina, maslaca i sve slično tome) i sve to lepo umešaš.
Neki recepti preporučuju dodavanje kašičice ruma (ja to ne radim), a u zavisnosti od ukusa (kako ko voli), može se umešati i 100-200g šećera u prahu (nikako običnog, pošto ne želi da se istopi).
Sve to posle moraš da pretovaruješ u želudac, prethodno dekorisano sa šlagom od slatke pavlake (preporučujem Halta slatku pavlaku).
Pozdrav
P.S. Posle jedne ovakve radne akcije, barem polovina ljudi više nikad ne poželi da jede kesten pire.