Vidiš, kad sam ja išao u osnovnu školu, bio je problem što sam nosio ručni sat. Wow ! To je onda bilo skupo, a ja dobio jedan na poklon, pa sam bio važan samo tako. Onda je učiteljica stavila "problem na dnevni red" na roditeljskom: ko je to njemu dozvolio, šta ako se polomi, ne može ona da bude odgovorna ...
Kasnije, u srednjoj je bila jeres "teksas" jakna ! Poneka diskretna šminka je bila povod za izbacivanje sa časa, jer nije u duhu socijalizma/marksizma.
Sad su te stvari
bukvalno smešne. Ali, neke druge su došle na dnevni red, neka druga mladost se pojavila koja nije moja. Sad će svaki profesor normalnim da smatra ručni sat i "teksas" jaknu, a oni glupi će da se zgražavaju kad vide mobilni i nedajbože - pirsing.
Glupi pojedinac neće izvući nauk: da je svaka generacija drugačija, da se vremena menjaju, pa tako i ljudi i običaji. Ne. Njemu će biti normalno samo ono šta je bilo prihvatljivo njegovoj generaciji, ne sećajući se svojih sukoba zbog ličnog izražavanja u mladosti. Dakle: normalno - to je ono što je bilo u "moje vreme". Sve ostalo su gluposti, iživljavanja i proseravanja.
Razredni mog sina nosi minđušu. Stoji mu "onako". Meni se lično ne sviđa, ali nema veze. Pri tom je veoma cenjen profesor u svom kolektivu, autoritet mu ni izdaleka nije poljuljan. Klinci ga poštuju i slušaju. Nemam ama baš nikakva strahovanja da će mog sina neki profa da "uzme na zub" ako stavi pirsing na obrvi, nosu, jeziku - gde mu je već volja.
OTPOR blokadi ulica, OTPOR blokiranom Beogradu, OTPOR blokiranoj Srbiji