Da budemo konkretniji, kakvu selekciju profila ličnosti vrši kapitalizam?
Kapitalizam preferira tzv. agresivni karakter. Takav karakter najbolje je prilagođen uslovima borbe za opstanak i preferiran je i u životinjskom svetu.
U uslovima surovog kapitalističkog nadmetanja (takmičenja, konkurencije) najbolje prolazi napadački tip ličnosti, onaj koji u svakoj borbi mora da učestvuje i da pobedi.
Dakle, homo homini lupus est, nema milosti, nema milosrđa, nema pravde, vlada zakon jačeg.
Za njega je humanizam izraz slabosti, opravdanje (odbrambeni mehanizam) nejakih.
Agresivni karakter ima dominantnu težnju ka moći, koju ispoljava otvoreno i bezobzirno. Njegove osobine su sujeta, zavist, ljubomora, mržnja i tvrdičluk. On je usmeren ka izrabljivanju drugih i nametanju svojih interesa. (Sve to radi i tzv. "alfa mužjak")
Drugi čovek je za njega rival, a ono glavno što ga interesuje kod drugih ljudi je koliko su jaki (sposobni) i da li su jači (sposobniji) od njega.
Agresivni karakter je zbog svoje nezasitosti, neumoljivosti i bekompromisnosti u oblasti ekonomije možda od koristi za forsiranje proizvodnje, ali stičući ekonomsku moć, on stiče i političku, tako da se takve njegove osobine prenose u oblast političkih vrednosti (a time i međunarodne politike), a potom se vrši njihova disperzija u sve pore društva. Taj tip tako postaje socijalni uzor "čoveka od vrednosti".
Ideal agresivnog karaktera se širi kroz medije, sistem vaspitanja i školstva, i ukorenjuje u ideologiji jednog društva, odnosno u njegovoj kulturi uopšte.
Dakle, kapitalizam nije "pronašao" ništa drugo od onoga što već odavno postoji u zajednicama majmuna.
On je jednostavno ostao veran njihovim "načeima".
Da li je važnije biti (postati) čovek ili bogat majmun? I ko su oni među nama koje je potrebno ubeđivati da treba da se i oni založe za zajednicu ljudi?
Kapitalizam preferira tzv. agresivni karakter. Takav karakter najbolje je prilagođen uslovima borbe za opstanak i preferiran je i u životinjskom svetu.
U uslovima surovog kapitalističkog nadmetanja (takmičenja, konkurencije) najbolje prolazi napadački tip ličnosti, onaj koji u svakoj borbi mora da učestvuje i da pobedi.
Dakle, homo homini lupus est, nema milosti, nema milosrđa, nema pravde, vlada zakon jačeg.
Za njega je humanizam izraz slabosti, opravdanje (odbrambeni mehanizam) nejakih.
Agresivni karakter ima dominantnu težnju ka moći, koju ispoljava otvoreno i bezobzirno. Njegove osobine su sujeta, zavist, ljubomora, mržnja i tvrdičluk. On je usmeren ka izrabljivanju drugih i nametanju svojih interesa. (Sve to radi i tzv. "alfa mužjak")
Drugi čovek je za njega rival, a ono glavno što ga interesuje kod drugih ljudi je koliko su jaki (sposobni) i da li su jači (sposobniji) od njega.
Agresivni karakter je zbog svoje nezasitosti, neumoljivosti i bekompromisnosti u oblasti ekonomije možda od koristi za forsiranje proizvodnje, ali stičući ekonomsku moć, on stiče i političku, tako da se takve njegove osobine prenose u oblast političkih vrednosti (a time i međunarodne politike), a potom se vrši njihova disperzija u sve pore društva. Taj tip tako postaje socijalni uzor "čoveka od vrednosti".
Ideal agresivnog karaktera se širi kroz medije, sistem vaspitanja i školstva, i ukorenjuje u ideologiji jednog društva, odnosno u njegovoj kulturi uopšte.
Dakle, kapitalizam nije "pronašao" ništa drugo od onoga što već odavno postoji u zajednicama majmuna.
On je jednostavno ostao veran njihovim "načeima".
Da li je važnije biti (postati) čovek ili bogat majmun? I ko su oni među nama koje je potrebno ubeđivati da treba da se i oni založe za zajednicu ljudi?