Komšo imao C64.
Kad bih otišao kod njega i gledao kako igra,još ako bi mi dao koji minut,koja je to sreća bila !
Ja išao u Bg (iz ČA),po Novobeogradskim blokovima,sa ocem i nađemo spectrum,
sve full uredno.Kupimo.
Nisam mogao da iščekam da stignem kući.
Ih TAJ osećaj!
Nisam mogao tu noć da spavam,ni da iščekam jutro.
Krenule prve igrice,mislim pouzećem iz Lazarevca.
Od tog istog tipa sam naručivao godinama.
Naručivali roditelji za rođendan da me iznenade,pa i on provalio,poslao nešto gratis za rođus.
Ne mogu da stignem da raspakujem,od sreće iz onog papira.
Sve bilo kao sat, kasetaš,u koji mi je kolega kasnije ugradio brojač, znaš gde ti je koja igrica,reset 0000.
Kasnije sam se mučio sa nekim Turbo programom za brzo učitavanje i nikad nisam uspeo da provalim.
Imao sam dve fioke pune kaseta.
Verovatno samo trećinu igrica koristio.
Pa mi dođe zet iz Namečke pa provali neku igricu sa utovarom i istovarom kamiona,zglobna prikolica,
kao sad ove King of the road, pa jedva čekam da ja sednem da vozim.
Pa sam ga slao na neko budženje napajanja,dodatni hladnjak,reset taster, pa dupli interfejs za dve palice.
Match day fuca,milina u dvoje.
Sećam se i nekog pećinskog čoveka koga treba provesti kroz tunele do njegove verne ljube,
pa nekih kauboja, gde se pojavljuju na vratima od saloon-a,pa ih treba upucati,a ne ubiti slučajne prolaznike.
Pa uloga konobara,svakom stolu po piće....
I da ne davim,sve je to bilo o.k, spectruma sam đuture prodao,
neki su se iz komšiluka zarazili,i nabavili atarije, pa pc-je ,a njihova deca su me kasnije
ubedila da "ponovo" i ja nabavim "pravi" komp (hvala im ) .....
Sve je ostalo rutina.
Eh .... niste trebali ponovo otvarati zablindirana sećanja...
Kad bi mladost znala, kad bi starost mogla...