Slobodan Miskovic
Član broj: 4967 Poruke: 5814 *.dialup.neobee.net.
|
MRTAV GRAD
Bogdan Tirnanić
Jedna nužna napomena: redovi koji slede mogu da se shvate dvojako - kao pomalo zakasneli komentar, ali i kao pravovremena najava onog što sledi. Dakle, stvari stoje ovako: Nju Orleans je mrtav grad. To je posledica prohujalog tajfuna Katrina. Međutim, novi uraganski vetar munjevito se približava južnoj obali SAD. Tragedija uvek ima više činova.
No, i ovako i onako, u mrtvom gradu Nju Orleansu stvari se danas događaju po holivudskom receptu za filmove strave i užasa: stotine poginulih leže ispod vode i mulja, požari besne, preživeli su po krovovima, bez struje, vode, hrane i lekova, evakuacija stanovništva je traljava, svuda se pljačka, dok snage reda i poretka, tzv. Nacionalna garda, imaju blanko odobrenje da smrtno upucaju svakoga ko im se učini sumnjiv. Jednom rečju, Angola u srcu Amerike.
U vreme kada sam proučavao američku "seljačku muziku" (koja se tamo ne zove turbo-folk, već kantri&vestern), propustio sam da posetim taj Nju Orleans. Bilo mi je, valjda, daleko. Možda sam pogrešio: grad na delti Misisipija je rodno mesto "kejdžuna", bitne struje u nastanku folka koji danas poznajemo. Da skratim: ne poznajem nikog u Nju Orleansu. Mada znam ko je Fets Domino. Nemam pojma šta je ta ikona roka uopšte tražila u Nju Orleansu da tamo izgubi sve što je stekla u životu. Tako da me, eto, za tragediju koja je zadesila bivšu francusku luku ne vezuju nikakve posebne sentimentalne uspomene. Reč je, prosto, o najelementarnijoj ljudskoj solidarnosti: jeste da su stradali Amerikanci, ali su oni, osim što su Amerikanci, beli, crni, "mešani", prosto - ljudi.
Naravno da je užas koji je zadesio Nju Orleans išao na ruku profesionalnim kritičarima Bušove administracije. Majkl Mor, kome je Džordž V. neka vrsta lične opsesije, vratio se u centar pažnje optužujući predsednika da se, kao i obično, kilavo ponaša, da ga ljudska tragedija manje dira od mogućnosti da se odloži ranije zakazana partija golfa.
S ove strane "velike bare", stvari su donekle drugačije: Al Kaida trijumfuje, a evropski komentatori se pitaju kako je moguće da se katastrofa dogodi u Americi. Jer, kažu oni, SAD su najmoćnija sila na svetu. Za manje od tri nedelje okupirale su Irak, koji je zemlja na drugom kraju sveta, a treba joj više od nedelju dana da se "presabere" kada joj užas stigne u dvorište. Plitak zaključak iz ovakvog rezonovanja kaže da priroda ne bira kome će ispostaviti svoj račun, da je ona - ta priroda - neočekivana sila koja se iznenada pojavljuje tamo gde je niko ne očekuje.
Nije loše smišljeno. Ali je, u ovom slučaju, donekle pogrešno. Tragedija Nju Orleansa i okoline podseća nas na 11. septembar, na taj dan 2001. godine kada su mudžahedini samoubice otetim avionima srušili kule bliznakinje STC-a u Njujorku, pobivši na hiljade nedužnih ljudi. Amerika se i tada našla u šoku, u panici, sasvim dezorijentisana. A ko ne bi bio? Poenta koja povezuje ova dva događaja - Nju Orleans i 11. septembar - jeste u tome da su SAD, koje su svetska sila bez premca, sposobna da munjevito uništi sve što joj se prohte, bez obzira na udaljenost od farme Džona Smita, nespremne - da ne kažem nesposobne - da se efikasno suprotstave svakoj tragediji na sopstvenom tlu. Onog 11. septembra se ispostavilo da svega šest-sedam aviona brani zapadnu obalu, i oni su, u opštoj panici, uzleteli bez oružja da, ukoliko presretnu neku sumnjivu letilicu, svoje pilote prekvalifikuju takođe u samoubice.
To je, na izvestan način, trajna posledica iskustva Hladnog rata, čija se američka strana doktrine zasnivala na preventivnim udarima - prosto, računalo se na to da će američke atomske bombe pre stići do Moskve negoli što će sovjetske atomske bombe stići do Vašingtona. Pa je Vašington, silom prilika proizašlih iz ovakvog rezonovanja, postao "otvoreni grad". Svako može da ga uništi do temelja. Neće se valjda dogoditi.
Ali se dogodilo da uragan uništi Nju Orleans. Dodatna otežavajuća okolnost jeste da su u tom delu sveta uragani gotovo svakodnevna pojava. U ljudskoj prirodi je da se stalno vraća mečki na rupu. Osim što "svetski policajac", Amerika, drži i do svoje moralne superiornosti. Ona će uvek - i svakome - poručiti: Eto, vidite, katastrofa vas je zadesila, gledajte da se tako nešto više ne dogodi, okrenite se sebi i demokratskim idealima "slobodnog sveta". Možda je ovo trenutak da tu lekciju iskuša na sopstvenoj koži.
|