citam sta pise na deklaraciji, al' samo kad ponesen elektronski mikroskop sa sobom.
sve pisu fontovima od pola pixela, ono ni pcela ne moze da procita.
kad krenes u prodavnicu, treba da poneses 1 mikroskop, 1 laptop da mozes da preracunavas zapremine, tezine i cene, i 1-og ajnstajna da ti rastumaci one cene.
dodjes do frizidera, a tamo jedan isti jogurt, od istog proizvodjaca, u 15 razlicitih pakovanja, pa onda puta 30 kojekakvih razlicitih proizvoda od istog proizvodjaca, pa onda sve to puta 10 razlicitih proizvodjaca .... i onda imas okolo po onom frizideru nakacenih jedno 3.000 papirica sa cenama i ti sad kao tu treba da vidis koliko kosta tvoj jogurt.
u slucaju da ajnstajn, koga si poveo, uspe da se snadje, opet ni to nema veze jer ce tamo na kasi da ti otkucaju neku drugu cenu.
... a i to sve u slucaju da nadjes onaj jogurt koji trazis, jer obicno nema onog koji trazis, zato sto trazis najobicniji jogurt, a tamo uvek ima nekih "vitaminiziranih", "fit", "0%", ovo-ono ... otkud znam.
kad dodjes kuci i oces da ga otvoris, uvek ti se pokida onaj plasticni andrmoljak sto bi kao trebao da ga povuces i otvoris jogurt.
yebem ti, dok sam ziveo u onoj zloj planskoj ekonomiji, udjem u prodavnicu:
- dobar dan, dajte mi jogurt - ona mi da jogurt, ja dodjem kuci, popijem ga i gotovo.
... i bio bolji od svih ovih zajedno.
a i brate, tada je svaki pojedinacni artikal imao zalepljenu cenu na sebi.
dobro kaze lesli, sve je to degenerisano.