Obrazovanje je dragocena prilika i dragoceno vreme u zivotu, utoliko ga vise cenim zato sto slicno tebi
zapravo nikad nisam ni izasao iz skole, pod stare dane ucim kao manijak, a stvari stizu brze nego sto mogu
da postignem.
Utoliko mi smeta, i mislim da je izuzetno pogresno, omoguciti trend u kojem klinac XYZ moze lako
da izlazira, zaobidje dragocenu priliku da na miru, pod kontrolisanim uslovima (sve vreme ima za ucenje i
zezanje, nema zenu, decu, sefa, racune, stare roditelje...) uradi taj mali, bitan trening.
Vec sam rekao, ali da ponovim - hvatanje krivina kad pocne, nema granica gde staje, a placamo ga
posredno svi, kroz snizen kvalitet zivota i ljudi koji nas okruzuju u javnom i poslovnom okruzenju.
Jer, maturski rad je pre svega licna vezba, od vrednosti daleko vece za onoga koji je radi, slicno dizanju
tegova za za kosarkasa - javna sfera ne vidi taj napor direktno. Moj maturski rad iz gimnazije, iako sam
imao priliku da mi mentor bude profesor univerziteta i da sam ga bas lepo i posteno napisao, nije nista jaci
nego sto se moze naci u udzbeniku za prvu godinu fakulteta.
Dakle, apsolutno nisam ubedjen da je u njemu vrednost za drustvo, ali jeste bio vrednost za mene i moj
proces obrazovanja, jer je bio valjda prva ozbiljna prilika da sam nesto istrazim, odvojim bitno od nebitnog,
da to nesto srocim, da ga otkucam, otklonim greske raznih priroda, i dovedem do kraja kao nekakav proizvod.
Kvalitet cak i najboljeg maturskog rada se obicno sunja oko nivoa kulturnog shuma okruzenja.
Obicno su dobri clanci u dobroj stampi koja izlazi nedeljno daleko jaci i daleko jace saznajne vrednosti
nego skolski zavrsni rad.
Odatle nije ni cudo ni da mnogo jace kulturne i civilizacijske sredine nemaju javne data baze srednjoskolskih
projekata (koji su negde u nivou nasih maturskih radova). Niko ne sprecava skolu da ima svoju arhivu, ali
javni servis te vrste (plati pa download-uj) ne postoji gotovo nigde.
Odatle moje ubedjenje da praviti bazu maturskih radova ima samo neku posrednu vrednost samo po sebi
(pomenuo sam klinca sa Pestera, i decu koja rastu u okruzenju drugih jezika i kultura).
Ako uzmem u obzir izuzetnu lakocu kojom se takva baza moze iskoristiti za zloupotrebu, onda je moj stav
verovatno lako razumljiv.
zapravo nikad nisam ni izasao iz skole, pod stare dane ucim kao manijak, a stvari stizu brze nego sto mogu
da postignem.
Utoliko mi smeta, i mislim da je izuzetno pogresno, omoguciti trend u kojem klinac XYZ moze lako
da izlazira, zaobidje dragocenu priliku da na miru, pod kontrolisanim uslovima (sve vreme ima za ucenje i
zezanje, nema zenu, decu, sefa, racune, stare roditelje...) uradi taj mali, bitan trening.
Vec sam rekao, ali da ponovim - hvatanje krivina kad pocne, nema granica gde staje, a placamo ga
posredno svi, kroz snizen kvalitet zivota i ljudi koji nas okruzuju u javnom i poslovnom okruzenju.
Jer, maturski rad je pre svega licna vezba, od vrednosti daleko vece za onoga koji je radi, slicno dizanju
tegova za za kosarkasa - javna sfera ne vidi taj napor direktno. Moj maturski rad iz gimnazije, iako sam
imao priliku da mi mentor bude profesor univerziteta i da sam ga bas lepo i posteno napisao, nije nista jaci
nego sto se moze naci u udzbeniku za prvu godinu fakulteta.
Dakle, apsolutno nisam ubedjen da je u njemu vrednost za drustvo, ali jeste bio vrednost za mene i moj
proces obrazovanja, jer je bio valjda prva ozbiljna prilika da sam nesto istrazim, odvojim bitno od nebitnog,
da to nesto srocim, da ga otkucam, otklonim greske raznih priroda, i dovedem do kraja kao nekakav proizvod.
Kvalitet cak i najboljeg maturskog rada se obicno sunja oko nivoa kulturnog shuma okruzenja.
Obicno su dobri clanci u dobroj stampi koja izlazi nedeljno daleko jaci i daleko jace saznajne vrednosti
nego skolski zavrsni rad.
Odatle nije ni cudo ni da mnogo jace kulturne i civilizacijske sredine nemaju javne data baze srednjoskolskih
projekata (koji su negde u nivou nasih maturskih radova). Niko ne sprecava skolu da ima svoju arhivu, ali
javni servis te vrste (plati pa download-uj) ne postoji gotovo nigde.
Odatle moje ubedjenje da praviti bazu maturskih radova ima samo neku posrednu vrednost samo po sebi
(pomenuo sam klinca sa Pestera, i decu koja rastu u okruzenju drugih jezika i kultura).
Ako uzmem u obzir izuzetnu lakocu kojom se takva baza moze iskoristiti za zloupotrebu, onda je moj stav
verovatno lako razumljiv.