Ako se sećate (a sećate se sigurno), svi smo se smejali debilnim zakonima nekih nama poznatih država. Neki su istiniti, neki ne, neki prenaduvani, ali ipak postoje, ali da mi je neko pričao da ćemo ovakve "Zakone" imati mi, stvarno mu ne bih verovao:
Citat:
Tomice, povuci pravilnik
20. maj 2009. | Piše: Popović Danica, profesorka Ekonomskog fakulteta, članica CLDS-a | Izvor: Politika
Od avgusta meseca, drugovi i drugarice, nema više probanja naočara po optičarskim radnjama! Okvire ćemo kupovati kao kajmak u samoposluzi – pokaži prstom, pa šta ti daju. Zašto, pitate se? E, pa zato što u avgustu stupa na snagu jedan pravilnik, koji baš to propisuje – dakle, nema više „samoposluživanja medicinskim sredstvima od strane kupaca”. A na nove modele „firmiranih” naočara slobodno zaboravite, ni toga više neće biti. Pošto će se procedura uvoza produžiti na skoro godinu dana barem ćete biti sto odsto sigurni da su okviri koje budete kupili – izašli iz mode. Ali mislio je zakonodavac i na one koji retko menjaju okvire: ni popravke naočara više neće biti, ta usluga jednostavno nije predviđena, i tačka. Mene ipak kopka nešto drugo: u kojoj je to Evropskoj uniji naš zakonodavac video takav pravilnik?
Pošto se dobro sećam onih ozloglašenih „julovskih” zakona, neke mi stvari u ovom dokumentu poprilično zaudaraju, kao da su prepisane iz nekog tadašnjeg dokumenta. Recimo, odredba o kvadratnim metrima. Evo šta kaže ovaj pravilnik: „Specijalizovana prodavnica mora imati prostorije, odnosno prostor u ukupnoj površini od najmanje 35 metara kvadratnih, i to: 1) za prodaju i izdavanje medicinskih sredstava površine od najmanje 15 metara kvadratnih; 2) za skladištenje i čuvanje medicinskih sredstava površine od najmanje 10 metara kvadratnih; 3) kancelariju površine od najmanje šest metara kvadratnih; 4) garderobu i sanitarni čvor”.
Na stranu sve drugo, ali ovo sa garderobom je vrhunsko dostignuće! Pa kako se nisam toga i sama setila, kada je dobro poznato da u svakoj prodavnici, sanitetskoj naročito, ljudi već s vrata skidaju gunjeve i kapute, vade pečeno pile iz novina i na razne druge načine stvaraju toplu, domaću atmosferu.
...
20. maj 2009. | Piše: Popović Danica, profesorka Ekonomskog fakulteta, članica CLDS-a | Izvor: Politika
Od avgusta meseca, drugovi i drugarice, nema više probanja naočara po optičarskim radnjama! Okvire ćemo kupovati kao kajmak u samoposluzi – pokaži prstom, pa šta ti daju. Zašto, pitate se? E, pa zato što u avgustu stupa na snagu jedan pravilnik, koji baš to propisuje – dakle, nema više „samoposluživanja medicinskim sredstvima od strane kupaca”. A na nove modele „firmiranih” naočara slobodno zaboravite, ni toga više neće biti. Pošto će se procedura uvoza produžiti na skoro godinu dana barem ćete biti sto odsto sigurni da su okviri koje budete kupili – izašli iz mode. Ali mislio je zakonodavac i na one koji retko menjaju okvire: ni popravke naočara više neće biti, ta usluga jednostavno nije predviđena, i tačka. Mene ipak kopka nešto drugo: u kojoj je to Evropskoj uniji naš zakonodavac video takav pravilnik?
Pošto se dobro sećam onih ozloglašenih „julovskih” zakona, neke mi stvari u ovom dokumentu poprilično zaudaraju, kao da su prepisane iz nekog tadašnjeg dokumenta. Recimo, odredba o kvadratnim metrima. Evo šta kaže ovaj pravilnik: „Specijalizovana prodavnica mora imati prostorije, odnosno prostor u ukupnoj površini od najmanje 35 metara kvadratnih, i to: 1) za prodaju i izdavanje medicinskih sredstava površine od najmanje 15 metara kvadratnih; 2) za skladištenje i čuvanje medicinskih sredstava površine od najmanje 10 metara kvadratnih; 3) kancelariju površine od najmanje šest metara kvadratnih; 4) garderobu i sanitarni čvor”.
Na stranu sve drugo, ali ovo sa garderobom je vrhunsko dostignuće! Pa kako se nisam toga i sama setila, kada je dobro poznato da u svakoj prodavnici, sanitetskoj naročito, ljudi već s vrata skidaju gunjeve i kapute, vade pečeno pile iz novina i na razne druge načine stvaraju toplu, domaću atmosferu.
...
Izvor
Mnogo je interesantnije što pod jedan ovakav "Pravilnik" potpadaju i svi drugi proizvodi, koji na bilo koji način imaju dodira sa medicinskom opremom, iako (na primer) nisu i sami medicinska oprema.
Što reče gospođa lepo - ovakvi "pravilnici" nastaju sasvim jednostavno - Bivaju napravljeni po meri nekog od povlašćenih i to tako da veći deo konkurencije otpadne prvo na ime toga što ne može da se snađe u trenutku (neodgovarajući lokali, nedostatak kadrova zahtevanih pravilnikom...), a onda i zbog toga što finansijski ne mogu da podnesu neplaniranu investiciju, ni kada se osveste u novonastaloj, isforsiranoj situaciji.
Sreća te se na bavim ovom oblašću - jer bih već počeo da smišljam (po odgovorne) neke destabilizujuće akcije.
Pozdrav