Pozdrav svima,
Jako interesantna tema i jos interesantnija vidjenja.
Najpre,morao sam da procitam svaki post ponaosob,da ne bih upao u klopku zvanu,repliciraj,diskutuj,a da prethodno nisam shvatio ko je sta zaista hteo da kaze.Isto bih predlozio svima u diskusiji.
Najpre,to sam sto sam,Srbin(nekom to imponuje,nekom ne).Zivim u ovoj mojoj Srbiji kakva god da je.Svestan sam svih problema sa kojima se suocavamo,ali,zapamtite,nije dzaba receno,pogledaj i iza sebe i ispred sebe.Uvek je bilo i gorih i boljih od nas.
Cinjenica je da smo prosli kroz jako ruzne periode(pamtim nekih 40god unazad),da smo suoceni sa malih milion problema,od egzistencijalnih do svih drugih.Ali,pravi problemi leze u nama samima.Umorili smo se,postali smo depresivni(razumljivo),rasudjivanje je postalo u najmanju ruku upitno...
Sve je to tacno i moglo se ocekivati.Medjutim,olako donosimo zakljucke o jednom ovakvom kompleksnom pitanju.
Zaista me mrzi,a mislim da bi bilo i besmisleno da copy/paste postove mnogih diskutanata.
Jako je nezgodno diskutovati sa nekim,a da ga ne poznajes,ko je,sta je,koliko godina ima,koliko mu je bogato zivotno iskustvo.Moje je recimo prilicno.
Kao prvo,otac sam dvoje dece,zelim sebi i svojima sve najlepse,hedonista sam,uzivam(tj. umem da uzivam) u mnogim stvarima,a opet,otplacujem stambeni kredit,otplacujem motor,otplacujem kreditnu karticu...ipak zivimo.
Da se osvrnem konkretno na temu.Sta je to kvalitetan zivot?Sta je to dobar standard?Sta je to sto nas cini srecnim?Jako,jako individualna i relativna stvar.
Pitanje nataliteta tj. njegovog opadanja u Srbiji ima i nema uporiste u gore iznetom.Zasto ima uporiste?Naravno,svako od nas zeli da zivi komotno,da sebi i svojoj porodici omoguci sto kvalitetniji zivot.Velika odgovornost tj. strah da necemo odgovoriti obavezama ima smisla.Medjutim,stvaranje porodice,radjanje dece jednostavno,po prirodi stvari je u nasem bicu.
Sve ostalo su nebuloze,pricaj mi pricu tra-la- la-la.Hajde da tupimo i mlatimo praznu slamu...
Postali smo sebicni,neodgovorni,odnos prema zivotu je postao bolestan,zivimo u zacaranom krugu pomodarstva i posasti.Izgubili smo svoj identitet(srpski),nije Srbija nastala sa Titom,Milosevicem pa na ovamo.Gde su se pogubile nase prave vrednosti,o dobrom ocu,majci,domacinu?Ljudi,o cemu mi ovde pricamo?
Mislite li da cete kao samci ili kao porodica bez dece ziveti kvalitetnije?Necete.To je samo velika zabluda.Par prijatelja i prijateljica zive tim zivotom,verujte,zivot im je prazan.Bilo je jedno vreme interesantno,zivela imaginarna komocija i sloboda.Ali,onda su stigle godine,smisao zivljenja je postao upitan.
Necu da pricam o tome kakav je osecaj imati decu,ono sto je najvaznije i sa time cu zavrsiti,i te kako je moguce ziveti lepo i kvalitetno i sa dvoje,troje,cetvoro dece.
Zamislite sebe kao sezdesetogodisnjaka,kada vam deca dodju u goste,kada sa vama podele i lepo i ruzno,kada znate da neko misli o vama kao i vi o njima,a ne sami u nekoj garsonjeri ili u gerentoloskom centru,prepusteni sami sebi.
Ljudi,pravite decu!
bolje biti bogat,no ne biti