Statistiku mozemo posmatrati na nekoliko nacina:
1. Odnos broja prevezenih i povredjenih/poginulih, uzimajuci u obzir samo ukupan broj rpevezenih putnika
2. Odnos broja prevezenih i povredjenih/poginulih po predjenom kilometru
3. Ukupan broj prevezenih i povredjenih/poginulih po jedinici vremena provedenoj u vazduhu i na drumu/pruzi, brodu.
4. Ukupan broj prevezenih i povredjenih/poginulih po broju polazaka (jer su kod aviona najkriticnije faze poletanje i sletanje)
Ni po jednoj kategoriji drumski ili vodeni transport nije bezbedniji. Prednost kod vazdusnog saobracaja je sto se sve mnogo pazljivije kontrolise (na zalost, ne toliko zbog nas putnika vec zbog ekstremno visokih troskova sudskih poravnanja i troskova za izgubljenu opremu avio kompanije), pa se samim tim vazdusni saobracaj cini bezbednijim. Problem je sto, ako nesto krene naopako, pilot ne moze jednostavno da parkira avion na prvom bezbednom mestu i zamoli putnike da izadju. Kod drumskog saobracaja, svaka budala moze da cirka iz pljoske dok vozi, salje SMS, vozi 3x brze od limita, itd... a brat od sestre od tetke od mog komsije ce meni lepo da popravi kocnice i da te Bog vidi...
Letenje (u smislu upravljanja letelicom) mi nije strano pa se, prirodno, ne bojim samog letenja, ali par puta mi je, dok sam u avionu, proslo kroz glavu "Ova situacija bi mogla da bude opasna"... Recimo MEA (Middle East Airlines), sletanje u Lagos rano ujutro (oko 7AM), izmaglica, vetikalna vidljivost takva da se tlo videlo tek na nekih 20-30 metara... Dzabe mi sto znam da su avion i aerodrom opremljeni potpuno za takve uslove, i sto pilot zna sta radi... ali znas da ako bilo koja (ili vise njih) karika u lancu ima otkaz, ti imas problem... veliki problem, ili tvoja familija ;)
Ili recimo, sletanje Turkish Airlines iz Istanbula, beograd, mislim 17. ili 18. avgust 2008, jak bocni vetar, rafalni (isprekidan), B737-800, avion u finalu, vetar ga zbaci sa pravca, pilot ostrim manevrom vrati, i tako jedno desetak puta... Na slican nacin se DC9 u Nigeriji (Sosoliso Airlines, avion kupljen od Jat-a) krajem 2005 slupao u Port Harkortu, 105 +/- 2 zrtava...
ocigledno, brinu me iskljucivo realne opasnosti, realne situacije koje mogu da se dese. Mirnije bih spavao da mi dete ide avionom na put oko sveta (nekih 50-100,000 km u zavisnosti od putanje) nego da ide autobusom na ekskurziju u inostranstvo, max. 2000 km u oba pravca.
1. Odnos broja prevezenih i povredjenih/poginulih, uzimajuci u obzir samo ukupan broj rpevezenih putnika
2. Odnos broja prevezenih i povredjenih/poginulih po predjenom kilometru
3. Ukupan broj prevezenih i povredjenih/poginulih po jedinici vremena provedenoj u vazduhu i na drumu/pruzi, brodu.
4. Ukupan broj prevezenih i povredjenih/poginulih po broju polazaka (jer su kod aviona najkriticnije faze poletanje i sletanje)
Ni po jednoj kategoriji drumski ili vodeni transport nije bezbedniji. Prednost kod vazdusnog saobracaja je sto se sve mnogo pazljivije kontrolise (na zalost, ne toliko zbog nas putnika vec zbog ekstremno visokih troskova sudskih poravnanja i troskova za izgubljenu opremu avio kompanije), pa se samim tim vazdusni saobracaj cini bezbednijim. Problem je sto, ako nesto krene naopako, pilot ne moze jednostavno da parkira avion na prvom bezbednom mestu i zamoli putnike da izadju. Kod drumskog saobracaja, svaka budala moze da cirka iz pljoske dok vozi, salje SMS, vozi 3x brze od limita, itd... a brat od sestre od tetke od mog komsije ce meni lepo da popravi kocnice i da te Bog vidi...
Letenje (u smislu upravljanja letelicom) mi nije strano pa se, prirodno, ne bojim samog letenja, ali par puta mi je, dok sam u avionu, proslo kroz glavu "Ova situacija bi mogla da bude opasna"... Recimo MEA (Middle East Airlines), sletanje u Lagos rano ujutro (oko 7AM), izmaglica, vetikalna vidljivost takva da se tlo videlo tek na nekih 20-30 metara... Dzabe mi sto znam da su avion i aerodrom opremljeni potpuno za takve uslove, i sto pilot zna sta radi... ali znas da ako bilo koja (ili vise njih) karika u lancu ima otkaz, ti imas problem... veliki problem, ili tvoja familija ;)
Ili recimo, sletanje Turkish Airlines iz Istanbula, beograd, mislim 17. ili 18. avgust 2008, jak bocni vetar, rafalni (isprekidan), B737-800, avion u finalu, vetar ga zbaci sa pravca, pilot ostrim manevrom vrati, i tako jedno desetak puta... Na slican nacin se DC9 u Nigeriji (Sosoliso Airlines, avion kupljen od Jat-a) krajem 2005 slupao u Port Harkortu, 105 +/- 2 zrtava...
ocigledno, brinu me iskljucivo realne opasnosti, realne situacije koje mogu da se dese. Mirnije bih spavao da mi dete ide avionom na put oko sveta (nekih 50-100,000 km u zavisnosti od putanje) nego da ide autobusom na ekskurziju u inostranstvo, max. 2000 km u oba pravca.