Evo ovde ima tekst o stvarnim obicajima "naseg naroda" , a ovo sve sto su uveli posle tog perioda iz teksta su patriotske perverzije i pornografija:
Citat:
Otuda je pojava Rokera s Moravu (u daljem tekstu: RSM), baš nekako naporedo s bujanjem panka na Ostrvu, vaistinu bila neka vrsta šoka: eto likova koji sve dotadašnje Bolje Obicaje na estradi, pa i na vaskolikoj (sup)kulturnoj sceni izvrcu naopacke, kao vunenu seljacku carapu. Zar nisu to radili i Sex Pistolsi?!
...
Kako god bilo, RSM su ubrzo zagospodarili scenom i postali jedna od vodećih estradnih SFRJ atrakcija, kočopereći se godinama kao neprikosnoveni prvaci jednog žanra u kojem zapravo i nisu imali konkurencije – da li zato što "može biti samo jedan" kome to može da prođe, ili naprosto zato što niko drugi nije bio toliko "lud" da se okuša u nečemu sličnom, zevzečeći se nezlobivo sa "polutanskim" mentalitetom svog naroda (bog te, da je tada bilo Novih Srpskih Političkih Mislilaca, verovatno bi RSM fasovali etiketu "misionarske inteligencije" koja se nedostojno sprda sa svojim narodom, umesto da mu titra i kadi...)?
...
Ono što su Rokeri s Moravu ucinili ono je što se "ozbiljni" neonarodnjacki pevaci nikako nisu usudivali da prevale preko inace vazda razjapljenih usta: oni su deidealizovali selo. Dakle, u redu, neko je otišao u Veliku Varoš da završi škole i postane nacionalni klasik (ili pak vodoinstalater, kako se kome zalomilo), neko drugi je otperjao u Švabiju da dirinci za mrske kapitaliste (pa još ex-okupatore, tugo moja!), ali šta je pobogu bilo sa onima koji su ostali?! Zašto niko ne peva o tome, ne racunajuci one koji reprodukuju jednom-zauvek zadane idilicno-bukolicke obrasce o cobanicama koje nedužno jurcaju za svojim stadima, sa ocima izvan svakog zla? Pošto je, naime, bar jedno sigurno: vreme se nije zaustavilo onda kada su ambiciozne pobegulje otišle sa rodnih njiva & pašnjaka. Tako je na kraju došlo do toga da je grupa (beo)gradskih zajebanata odradila posao u ime i za racun onih koji su uporno bežali od toga: Rokeri s Moravu su u paradigmaticno šumadijsko-pomoravsko selo kao onaj mitski Epicentar Gedžovanluka (to nije, da se razumemo, ništa "pogrdno" – to je samo jedan lajfstajl...) doveli televiziju, rokenrol, seks, disko-klub, piceriju, TV-sapunice, makar i groteskno "prelomljene" odjeke stranih jezika etc., drugim recima sve ono što je Realno Postojeci Seljak iz vremena poznog socijalizma jednim delom vec licno i neposredno upoznao – dobro, ima indicija da je za seks znao i ranije, ali je to vešto krio... – a drugim makar video na televiziji, o tome formirao nekakav stav, ili cak pokušao da primeni "na terenu". Zato su, u svojim uspelijim izdanjima, pesme RSM bile u neku ruku sasvim umesna kritika postojeceg kulturnog obrasca, sa njegovom veselom mešavinom malogradansko-patrijarhalnog i socijalisticko-idealizujuceg diskursa.
...
Zanimljivo je, uzgred, da "patriote" nikako nisu volele ono što su RSM radili. Za srpske "nacoše" ovo anarhoidno (po cenu posvemašnjeg neukusa, ponekad) poigravanje kulturno-mentalitetskim stereotipima je bila sramna sprdacina sa Svime Što Je Srpsko, ali su bogme i hrvatski "domoljubi" (a RSM su i tamo bili popularni, onoliko!) škrgutali zubima, jer je to za njih bilo "podmuklo pravljenje srbijanskih gedžovana simpaticnim", što je - dragi moj susjed - zbiljam nedopustivo, ne? Kaj buju se Oni nama tu zavitlavali i prodavali fore, ma kajgod?! Inace, to je "rokersko" srbovanje zapravo jako intrigantna stvar: kad iole bolje pogledaš, pokazuje se da je takvo nešto moguce samo u istinski zrelom i snažnom periodu jedne razvijene nacionalne kulture, jer samo onaj ko je sasvim relaksiran (ergo: nacisto, samouveren, miran etc.) glede vlastitog kulturnog identiteta, može proizvesti - a sredina, pak, veselo apsorbovati - sistematsku sprdacinu sa folklornim "svetinjama" jednog "patriotskog" identitetskog konstrukta, u ovom slucaju "srpskog".