U nekim sportovima postoje kategorije (ne ono juniori, seniori, nego po tezini i slicno), jer je to tamo skoro neizbezno a u borilackim sportovima doslovno spasava zivote - boks. U drugim je to tesko uraditi ili i nemoguce.
Sta sad? Ako se neko rodio jaci, u cemu je onda njegova zasluga sto je pobedio? Generalno gledano, mnogi sportovi su bez veze po tom pitanju. Prosto se vidi da je jedan "kralj" nad drugima i gotovo. Djokovic se jednom prilikom (mislim u Majamiju) cak i javno nasalio na racun Federera u tom smislu, kad je osvojio prvo mesto na nekom turniru, pobedivsi bas Federera: "Treba po nekad da pusti i nekog od nas ostalih da pobedimo!" nasta se Federer kiselo nasmejao.
Kolektivni sportovi su tu pravedniji, jer tamo treba uskladiti gomilu ljudi da vezba i trudi se jednako, cak i ako imaju jednake uslove. Kod individualnih sportova su uslovi takodje vazni, ali i tu ima ekstrema. Pogledajte Nadju Higl i njene uslove za trening, a ipak je pobedila sve suparnice.
Ja sam antitalenat za sport, ali postoje neke aktivnosti (tehnicke prirode) gde ja uspevam vise od ostalih, ali se u tome manje naprezem jer imam 'prirodne predispozicije", meni je u tome sve jednostavno i lako, i bez treninga i bez dopinga. Mozda i ja imam ADHD :-) za tu moju aktivnost?
Mnogo zamrseno. Ispada da je bolje da neki treneri lutaju po drzavi i traze ljude sa talentom nego da od nekoga koga vec imaju na sve moguce nacine pokusavaju da naprave sampiona.
Za Felpsa ima dve vrste naslova: "ADHD mu pomogao do medalja" i "Uprkos ADHD uspeva da dobije medalje", u smislu da i ljudi sa ADHD mogu da budu uspesni. Znaci, jedni tvrde da mu to pomaze a drugi da mu smeta, ali je on uspeo i to da pobedi. U svakom slucaju komplikovano.
Na svetu postoje samo 2 OS-a: 1. Mint, 2. svi ostali!