Citat:
ala ste se ovde zakuvali od bistrenja pojma licne, verske, politicke, itd. slobode.
nije stvar u tome, vec u necemu mnogo bazicnijem, i time i sirovijem, i zastrasujucem.
Pristup je odlican. Samo bih okrenuo tocak za izostravanje fokusa jos koji krug. Dobija se jos zanimljivija
slika, u kojoj takodje apsolutno nije bitna ni boja koze, ni jezik, ni religija. Sasvim je moguce nazvati
razlicite strane 'kultura A' i 'kultura B'.
Da stvari budu interesantnije, zakljucak se potpuno lako moze ekstrapolirati i van geografskih granica
Evrope, jer u gotovo istovetnom obrascu postoji i na drugim stranama sveta.
Elem:
kultura A je kroz vekove (ne odmah, nego kroz vekove) izkristalisala ideje medju kojima su:
- duhovni principi nadilaze bilo kakvu i bilo koju konkretnu ljudsku velicinu,
- da istina nije nicija prcija, i da svako ima pravo na rec, na svoje vidjenje istine, i obavezu da je brani
- formulisani zakoni misljenja (formalna logika) prema kojima se istina treba braniti, formulisane sa glavnim
ciljem da bi se istina selektivno razdvajala od lazi, po principu:
ovo-da, a ovo, medjutim - ne
(princip raskrsca)
Iz takvih postavki, kultura A je iznedrila ono sto zovemo savremenim drustvom, bazirano na elementarnoj
slobodi misli i reci, slobodnoj polemici, analiticnoj misli, slobodi da se slede zakljucci, postovanju mnostva
interesa, dokazivoj istini, naucnom nacinu razmisljanja, sistemom vrednosti u kojem je kljucna vrednost
ljudski zivot.
(...da ne bude nesporazuma - do rezultata nije dosla glatkim putem, palo je mnogo ljudskih glava na putu...)
kultura B je iz nekog razloga prestala da se razvija vec negde od 14-tog veka. Kao glavni princip, umesto
traganja za istinom uvodi nepogresivu misao jednog coveka, umesto prava na rec despotiju, umesto polemike
poslusnistvo i korupciju, umesto formalne logike - dogmatiku, umesto dijaloga zapaljivu retoriku huskanja,
i najvaznije - kult smrti umesto ljudskog zivota kao najvece vrednosti.
Iz takvih postavki, kultura B nije uspela da iznedri u poslednjih osam vekova ni jedno drustvo koje bi moglo
da parira kulturi A ni u jednom segmentu ljudskog stvaralastva, od proizvodne discipline, preko tehnicke
inovacije, do umetnosti. U svakom direktnom sukobu takvih drustava, direktni porazi su bili neminovni.
U nekom normalnom oglednom dobru, posle odredjenog vremena se podvuce crta. Bez potrebe da se dalje
produbljuju bolni rezovi i razlike, sedne se pa se odabere plodonosnija i produktivnija kultura, kojoj se da u
zadatak integracija dobrog sa svih strana.
Jer, ne zaboravimo - nisu sva dobra samo na jednoj strani. Ima nesto da se nauci i od onih koji gube trku
civilizacija.
Postoji medjutim, i drugi, nenormalni aspekt cele price - sto postoje sile kojima taj normalni proces razvoja
ljudske civilizacije NE odgovara. Mozda ne sile, nego - sistemi specificnih i uskih interesa.
Tacnije, ne odgovara im kultura bazirana na slobodnoj misli, na disciplini misaonog procesa, na postovanju
ljudskog zivota kao najvece vrednosti, ne odgovara kultura koja ume da stvori i red i poredak cega se god lati,
od prirodnih nauka, drustvenog uredjenja, kulture, umetnosti. Jer, u srzi coveka odgojenog u takvoj kulturi
je da bude slobodan, a ne da bude poslusnik, da stvara a ne rusi, da vodi dijalog i polemiku umesto da halace,
preti i jurisa na neistomisljenika.
Osnovni rezon je kranje prost - ko god ima ambiciju da ima veliko stado koje neograniceno strize i izmuzava,
svakako mu vise odgovara stado krotkih ovaca sa malo pameti, nego skupina brzih, pametnih, i neukrotivih zivotinja.
U takvim okolnostima, dolazi do aranzirano stimulisane inverzije prirodnog procesa evolucije u pozitivnom smeru,
sto je postalo ocita realnost za svakoga ko je imao prilike da duze od 3-4 decenije posmatra svet oko sebe.
Pocinje da se iz petnih zila gusla agenda inferiornih kultura. Pocinje da se u istu ravan dovode 'kulturne
vrednosti' nedovrsenih, neuspesnih, polu-divljih, neartikulisanih kultura. Opera, simfonija, jazz kvartet pocinje
da ustupa pred haga-daga-hoooo-haaa kulturom, harmonija i kontrapunkt pred dva prsta na klavijaturici i
tri klika misem. Skola bazirana na intenzivnom i sirokom drilu pocinje da se podriva 'slobodama izbora', od
biranja nastavnih planova, preko rusenja klasicnog sistema discipline, sve do slobode maltretiranja nastavnika,
drogiranja, barabizama svih vrsta. Matematika i muzika, dva najmocnija orudja razvoja kvalitetnog saznajnog
procesa bivaju gurane u drugi plan. Za njih, odjedamput nema sredstava, postaju manje bitne od recimo
'woman studies' ili 'african studies'.
Onaj ko bi trebalo da je zahvalan sto mu je pusteno da uziva blagodati tudjeg truda, biva huskan na mrznju,
bez obzira sto mu je elementarna egzistencija zasnovana na rezultatima tudjeg znoja, sto ga hrane, lece,
odevaju, skoluju, osposobljavaju da bude kompletniji, sposobniji, bolji... postulati kulture koja ga je prihvatila.
U svim detaljima, ovaj proces se potpuno istovetno odvija kako na tlu Evrope, tako i na tlu Amerike. U Evropi
se prepoznaje da dosadasnja politika prema imigrantskim masama ne samo da nece dovesti do integracije,
nego ce unistiti osnove kulture koja je ceo show organizovala. U Americi se prepoznaje da ce besomucno
otvaranje juznih granica imati visestruko lose posledice - ruiniranje socijalnih fondova, zdravstvenog i skolskog
sistema, povratak bolesti odavno eliminisanih na tlu razvijenih civilizacija (tuberkuloze ili lepre, na primer),
obaranje opsteg kulturnog nivoa sredine.
Evropa pocinje (rekao bih kasno) da primecuje problem, koji je izuzetno veliki, jer za razliku od americkog pandana
relativno mirne i uravnotezene meksicke populacije mora da diluje sa izuzetno zapaljivom supstancom sistema misljenja
koji apsolutno nigde na svetu nije uspeo da miroljubivo koegzistira sa okolinom, pocevsi od Filipina (istocni Timor),
preko juznih granica Rusije, istocnih granica Indije, Etiopije i Sudana, Kosova, Bosne, ima velike ambicije da se siri,
i veliko iskustvo osvajanja siromasnih slojeva stanovnistva.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 01.12.2009. u 08:20 GMT+1]