Sisanje drzave direktno proizvodi apatiju mase. Svaki rad je uzaludan, svaki licni doprinos zajednici isprofanisan.
Tako da dolazimo do sledeceg
Sto nije pitanje pojedinaca i grupice koja kmeci, vec bezobraznog sistema koji se potura.
Na kraju ce se konstatovati da "posla ima koliko hoces" samo nece niko da radi

Ima tome leka, i on je poznat, pravna drzava(ne kao floskula) je penicilin, a sindikati su cajevi.
Ali sta to danas u Srbiji vredi sto se zna, kada je penicilin smo etiketa, a unutra placebo, a sindikati su jos jedna grupa drzavnih parazita, koji lepo zive od prodaje demagogije i magle, u saglasju sa korumpiranim aparatcicima.
Cinjenica je da postoji veliki procenat gradjana koji bi dao svoj doprinos zajednici, ali se dele na dve grupe, uporne, koji se ne obaziru na besmisao aktivnosti, pa prave bar lepe terase, baste i uredjeno mikrookruzenje, daju priloge za gradjevine, pomoc za one kojima je neophodna... i na one malodusne, koji ne zele besmislene aktivnosti.
Zaduzenja su dobra ako su produktivna, investiciona, a potrosacko zaduzenje je identicno narkomaniji..na kraju se prodaju stvari iz kuce, kuca...
Dobro je da se, bar ovde, polako radja resenje problema i podizanje kolektine svesti, i da aktivnost pojedinca treba nekada da bude uporna, mada naizgled besmislena, rad uvek povecava entropiju okoline, menja hemiju organizma, jaca pojedinca i postepeno utice na okolinu. Bar da pocnu da razmisljaju o tome, makar i negativno...vremenom se misljenje promeni, kao testo sa kvascem

Poz