Citat:
Ma sta bre... platne razrede da uvedemo ponovo, a ne tu... da se ne zna red :)
Tvoje procenjivanje "koliko treba da vredi tudj posao" je tipican relikt tog vremena. Moja keva kada se zaposljavala u domu zdravlja, kao doktor specijalista - o tome su odlucivale tetkice na "radnickom savetu".
Nemam apsolutno ništa protiv platnih razreda. To mi je mnogo bolji sistem od sistema da neko sa završenim kursem prima 5 puta veću platu od drugoga koji je npr. hirurg i iza koga stoji 20 godina školovanja i odricanja. Meni ovaj hirurg više vredi, a tebi više vredi onaj koga tržište više plati.
Nisam ti govorio o solidarnosti. Solidarnost je obična glupost. U siromašnoj zemlji svako gleda sebe, nema tu nikakve solidarnosti. I to je sasvim prirodno i normalno. Govorio sam o tome da je sistem mogao da funkcioniše uporedo i istovremeno sa dva svojinska tipa preduzeća: državnim/društvenim i privatnim. I jednim i drugim. Jer zaista ne mislim da će neko sa strane da mi dođe i da mi on želi dobro. Ne, on želi da zaradi, da profitira i samo to mu je interes, a mi smo trebali da sačuvamo svoja profitabilna preduzeća, ali i da dozvolimo ulazak stranom kapitalu. Tako zamišljam rešenje raspada Jugoslavije i prelaska sa socijalizma na kapitalizam. Ovde to nije urađeno, već upravo suprotno. Sve je ciljano i namerno uništavano, kako bi se pokupovalo za male pare. Evo šta kaže Mlađen Kovačević o toj privatizaciji, a time i o tom prelasku na novi sistem, jer kao što znaš, u Srbiji još uvek traje privatizacija.
Problem je u defektnom konceptu reformi koji nam je nametnuo MMF još pre devet godina. Oni koji su sebe nazivali vizionarima te 2001. godine i pravili se „većim katolicima od pape“ i danas insistiraju na tom konceptu i nemaju nameru, niti snage da ga napuste, pa sada pod pritiskom MMF tumaraju u začaranim krugovima donoseći samo štetu ovoj zemlji.
Između ostalog, taj koncept, proistekao iz Vašingtonskog konsenzusa (MMF, Svetska banka, američka administracija) problem nezaposlenosti ne smatra ekonomskim problemom. Njima je važna stabilizacija, privatizacija, deregulacija, liberalizacija spoljne trgovine... Pod uticajem toga, ni u Srbiji danas niko ne vodi računa o nezaposlenosti ili demografskoj krizi. Niko ne vodi računa o narodu. Umesto toga, zvaničnici samo krpe rupe, zadužuju se gde god mogu, troše...
Dosta ste kritikovali aranžman sa MMF-om?
Pokazalo se da su zemlje koje u tranziciji nisu sarađivale sa MMF-om, poput Slovenije, mnogo bolje prošle. Poljska, koja je posle dve godine napustila taj neoliberalni koncept, postigla je vrlo solidne privredne performanse. S druge strane, taj koncept je 1998. doveo do sloma privrede u Rusiji. I glavni pobornici ideologije MMF-a na kraju su je se odrekli, poput Fridmana ili Fukujame.
Da nije došlo do krize, MMF bi propao, jer su svi počeli da beže od njih. Sada su u MMF malo promenili taktiku, manje su rigidni i ako nam išta odgovara iz tog aranžmana, to je činjenica da insistiraju na smanjenju opšte potrošnje i da ograničavaju naše populističke političare koji samo razmišljaju o sopstvenim foteljama.
A evo šta kažu za današnju zaposlenost u Srbiji:
Amerikanci za izracun brojke od 10% nezaposlenih uzimaju radnu snagu od 154 miljuna radnika i i imaju oko 145 miljuna zaposlenih li 48% stanovnistva, dok je u Srbiji na 7,3 miljuna tek 1,9 miljuna zaposlenih...ili tek 26% stanovnika.
Ukratko...kada bi Srbija imala americku "nezaposlenost"...ne samo da ne bi bilo tih 700,000 nezaposlenih...nego bi se uz njih trebalo zaposliti jos miljun ljudi....tek onda bi Srbija imala "americku stopu nezaposlenih". Dakle...po americkim standardim ( a slicno je i u zap. europi. ) ...u Srbiji danas postoji 1,7 miljuna nezaposlenih...sto je stopa od gotovo 48%.