Tolkinove knjige nikada nisam procitao, junaci mog teen doba bili su Selindzer, Fante, Remark... i nikada se nisam lozio na fantastiku, jesam na neke bajke doduse...
LOTR sam, prvi deo, otisao sa gledam jer sam hteo da vidim cime se to tako veliki broj ljudi odusevljava, da probam da udjem u pricu jer verovao sam da tu postoji nesto posebno. Kazem posebno jer tako sam se ja osecao kada sam odgledao Lavirint sa Dejvid Bouvijem i Dzenifer Konoli davne '88. Deset godina kasnije, ta prica iz mog detinjstva me je zaslepljivala istom merom, sutra ako je pogledam ponovo efekat ce biti isti. Mislio sam da cu naici makar na deo te posebnosti u LOTR-u.
I prvi deo je imao neki smek koji me je malo privukao, za to je kriva iskljucivo prica o Hobitima. Drugi deo mi je bio dosadan, osecao sam se prevareno jer sam dao pare za kartu, necu sad opisivati zasto. Treci deo sam pogledao jer bih se osecao jos gluplje ako krenem da gledam neku sagu a ne dovrsim pricu.
I sta da kazem, dosadno do kranjih granica. Najcrnje u celom filmu su dijalozi, prosto neverovatno, izludjivali su me...
Neko: Znas li da je hladno?
Neko drugi: Da, znam, hladno je, to verovatno znaci sneg.
Neko: Da, sneg, on pada s vremena na vreme.
Neko drugi: Da, pada, beo je i hladan, u suprotnosti s njim je leto.
Neko: Da, leto, tada je toplo i nema snega...
#*&*^%#@^%#%^ spasite me bede, zaista mi je doslo da zakukam par puta... dijalozi su bukvalno na tom nivou. Scene borbe su sjajne, ali osecaj PJa za dinamiku i osecaj za vreme je ocajan. Prvo gledam hobite kako se penju, cute ili imaju neki nebuloza dijalog, onda odlicnu borbu za koju vise nisam siguran sta je i u kojoj je fazi, ko ce koga tu, a onda opet uleti neki dijalog cisto da me podseti da meni treba da bude dosadno dok gledam taj film.
Kada je bajka u pitanju za mene je najbitniji fluid, da ne kazem dusa jer to je vec malo preterano (nije mi se svideo film; TI NEMAS DUSU; jes' brate, malo sutra, jednostavno nije postojao fluid, izmedju mene i platna). Dakle, meni se film nije svideo, ne zato sto ne nosim deo deteta u sebi (probudi se ono svaki put uz Lavirint, Beskrajnu pricu ili Vukove Vilobi Cejza, ili Willow recimo) vec jednostavno sto takav skup sarenisa, na taj nacin skrojen, u meni ne budi bas NIKAKVO interesovanje.
I Paklena pomorandza i Isijavanje su ekranizacije, kad malo bolje razmislim taj Kjubrik je bas voleo da ekranizuje, ali to je ipak Kjubrik bajo, i s njim nema zajebancije... I sta sad, nemojte gledati te filmove dok ne procitate knjige? Da citam S.Kinga zarad Kjubrikovog filma? ALO BRE STRANCI!:)
Ajd pozdrav svima, nadam se da nisam mnogo ugnjavio...
vdl/nlns