Citat:
93 Stefan: Rođen sam 8. januara, pa sam krenuo sa '92. generacijom. Sada u septembru krećem u četvrtu godinu, pa hoću sada dok sam još na raspustu da se rešim ove muke oko odlučivanja i da počnem onda natenane da se lepo spremam. Neće se ništa promeniti za nekoliko meseci, sem što tada neću imati vremena da istražujem, a i biću sve nervozniji jer ću znati da mi se bliži ta najbitnija odluka (već sam sad nervozan i hoću pre nego što odem na more da započnem tu nešto da bih mogo tamo da se opustim).
Ceo tekst je tipičan za decu, koja su i u Srednju školu ušli po nekom
neodređenom opredeljenju.
/Nisi naveo koju Srednju školu sada završavaš/pohađaš/.
I to traje...do momenta, kada uslovi (materijalni) omogućuju neko više/visoko obrazovanje.
Onda dolazi dilema...gde i u koji pravac, struku.
Šta je to što "vuče"?
Sposobnost za određen posao, ljubav, predznanje, predispozicija, talent, "porodično zanimanje"... etc.etc.
Ili je to čisto nastavljanje školovanja (tek da ne budem na ulici, da se zovem student, da imam neku dipl. ...),
pa ću videti šta dalje .
U takvoj dezorganizaciji, ostaje dilema i posle fakultetske diplome...a šta/gde ću sada raditi?!
Zašto se profesor smatra zadnjim zanimanjem, koje (stefan) ne bi ni odabrao.
Zato što nije imao prave profesore, da ga motivišu za neku oblast/pravac/zanimanje i nisu imali vremena da se bave njegovom ličnošću i afinitetima, talentu, ili sposobnostima...da bi to bila osnova za dalji rad, školovanje. Možda čak i uzor.
Objektivno, ima mnogo ozbiljnijih faktora od uticaja profesora, ili porodice, što su nam deca neopredeljena, nemotivisana
U celoj priči je
pozitivna želja za daljim školovanjem, pa će se valjda u međuvremeno nešto izdešavati povoljno i postaviti mlade ljude na prava mesta. Nadam se...
Pozdrav
Vladimir
It´s easy to play any musical instrument:
all you have to do is touch the right key at the right time and the instrument
will play itself.
Johann Sebastian Bach
(1685 - 1750)