Uvek je bilo izazova za roditelje i uvek će ih naravno biti.
Danas imamo "komplikacije" koje donose moderne tehnologije, a kod kojih lako prevagne "tamna strana". Opet - potreban dodatan napor.
Droga je bila mnooogo manje "popularna" pre. Drugari i ja smo se krijući se na velikom odmoru pušili - duvan. Sada je sve podignuto na "viši" nivo.
Itd.
Što se tiče vremena koje se provodi sa decom - postoje i "neželjeni efekti" ako se provodi previše. Deca treba da se osamostaljuju, da se "otkače" od roditelja, socijalizuju. Imaju obdanište/škola tu svoju ulogu. Roditelj "administrira", ali i ostali imaju svoje.
Klinci su mi još sitni - za sada uspešno "kontrolišem" TV

Ako se zadesi neko krljanje na TV-u dok menjam kanale, sami me teraju da prebacim i okreću glavu. Dobro, nismo baš ko Flandersovi, ali tu negde
Roditeljstvo je "Learning-by-doing": stalno možeš nešto da ispraviš i poboljšaš i uvek se greši, ali je važno da se to uviđa i koriguje, ali moraš mnogo da pre svega SLUŠAŠ. Lepo rekoše neki dan neki psiholozi: zanemarivanje je kao neki vid zlostavljanja.
Po onome što slušam od starijih, zeznutije je dosta u odnosu na "stari dobri socijalizam" - 70-e npr. Ali, šta ćeš - delaš kako misliš da treba, nadajući se da kultura, nesebičnost i znanje koje pokušavaš da preneseš nisu utopija i da će, uprkos zaje8anoj stvarnosti, doneti dobro.