Ovo sa zaokruženim imenima foldera klasična psihološka projekcija.
A za ovo sa ćirilicom, pa istina je zatire se ćirilica.
Pošto sam rođen u Hrvatskoj, ćirilicu sam tek naučio u 8 razredu osnovne, i dan danas imam problem sa njenim pisanjem. Ali čak i ja, koji lično ne volim da je upotrebljavam, jer mi je naporno, shvatam važnost i značaj njenog upotrebljavanja i očuvanja kao integralnog dela srpske kulture. I pomalo mi je čudno, kad neko priča priče kako nije važno kojim pišeš pismom. Mislim ako je tako, što lepo ne usvojimo latinicu, neki drugi jezik i neku drugu kulturu? Koja je onda poenta postojanja i očuvanja Srbije kao nezavisne države i specifičnog društva?
Kad je u pitanju država i društvo druga je priča.
Mislim da se previše insistira na tome da je ćirilica samo naša. Treba podjednako negovati i latinicu i ćirilicu, ali takođe i mora da se zna šta je zvanično pismo republike Srbije.
To znači kad vidim da neko stavi tablu na radnju na kojoj piše Nike ili Sekin frizeraj, a da pored nije i napisao i na ćirilici, i da plati kaznu e onda ću reći da smo krenuli napred.
Narod bez prošlosti, nema ni budućnosti.
[Ovu poruku je menjao Shadowed dana 20.08.2010. u 16:35 GMT+1]
Tout cela ne vaut pas le poison qui découle, De tes yeux, de tes yeux verts, Lacs où mon âme tremble et se voit à l'envers...Mes songes viennent en foule, Pour se désaltérer à ces gouffres amers.