Sa' ću da vam otkrijem rupu na saksiji: psi se plaše nas !
Ja imam običaj kad lutalice iz nekog razloga zalaju na mene da ne reagujem - jednostavno idem kao da ih nema,
ali ako me baš nerviraju ili ako počnu da mi se uz lajanje približavaju, jednostavno im se okrenem i "cimnem" na njih,
ili lupim đonom o tlo, i to je sasvim dovoljno da odustanu od svojeg dokazivanja na meni.
Napadali su me i čopori i pojedinačni kerovi, i mali prgavi i veliki zastrašujući, i ovaj recept je uvek radio.
Napadali su me uglavnom u tim "crnim tačkama" kao što su šetališta (zemunski kej, ušće, košutnjak, manji parkovi...)
ali i na uobičajenim kuća-poso rutama.
Niti ih se plašim, niti ih mrzim, niti mislim da ih treba istrebiti jer i oni , verovali ili ne, čine neki deo ovog našeg bio-sistema (u prevodu - vataju pacove, jedu mrcine).
Sad će neko da kaže: ali žene, deca, starci... Žene i starci su isto odrasli ljudi koji bi trebalo da (ako mogu)
poštede širu zajednicu svojih fobija (da, da, baš sam bezosećajan...) , a deca su najveće žrtve, ne pasa, već
nasleđivanja fobija od odraslih. Poznajem tridesetogodišnje osobe koje protrese napad fobije kad naiđu na psa,
daleko bilo na ceo čopor. A imao sam (na moje zadovoljstvo) i prilike da vidim kako neka deca na putu u školu
(ili gde su već išli, otkud znam, nisam ih pratio, nemoj da mi neko sad tu nešto imputira...) praktikuju moju taktiku, naravno uspešno.
Da li bih plakao kad bi ih nestalo, ne bih ni to. Najiskrenije me baš briga da li u mojem naselju ima ili nema
pasa, otprilike isti odnos imam kao i prema golubovima, vrapcima, mačkama... Ono čega mi jeste žao su životinje o čijoj
zloj sudbini "brine" njihov vlasnik: loše zbrinute životinje, vezane, u kavezu, izgladnjivane, tučene, bolesne, izbačene iz kola da crknu daleko od očiju...
Ovakve teme me iritiraju samo sa one tačke koju sam opisao a to je lična fobija koja prosto varniči iz strastvenih
povika "čopori lutalica zavladali ulicama, građanstvo u strahu" , "dokle da trpimo teror čopora lutalica" ,
"pas lutalica kriv za Kosovo"...
Šinteri su komunalna služba pri lokalnim ili opštinskim upravama - što znači samo jedno: Ne rade
Ja imam običaj kad lutalice iz nekog razloga zalaju na mene da ne reagujem - jednostavno idem kao da ih nema,
ali ako me baš nerviraju ili ako počnu da mi se uz lajanje približavaju, jednostavno im se okrenem i "cimnem" na njih,
ili lupim đonom o tlo, i to je sasvim dovoljno da odustanu od svojeg dokazivanja na meni.
Napadali su me i čopori i pojedinačni kerovi, i mali prgavi i veliki zastrašujući, i ovaj recept je uvek radio.
Napadali su me uglavnom u tim "crnim tačkama" kao što su šetališta (zemunski kej, ušće, košutnjak, manji parkovi...)
ali i na uobičajenim kuća-poso rutama.
Niti ih se plašim, niti ih mrzim, niti mislim da ih treba istrebiti jer i oni , verovali ili ne, čine neki deo ovog našeg bio-sistema (u prevodu - vataju pacove, jedu mrcine).
Sad će neko da kaže: ali žene, deca, starci... Žene i starci su isto odrasli ljudi koji bi trebalo da (ako mogu)
poštede širu zajednicu svojih fobija (da, da, baš sam bezosećajan...) , a deca su najveće žrtve, ne pasa, već
nasleđivanja fobija od odraslih. Poznajem tridesetogodišnje osobe koje protrese napad fobije kad naiđu na psa,
daleko bilo na ceo čopor. A imao sam (na moje zadovoljstvo) i prilike da vidim kako neka deca na putu u školu
(ili gde su već išli, otkud znam, nisam ih pratio, nemoj da mi neko sad tu nešto imputira...) praktikuju moju taktiku, naravno uspešno.
Da li bih plakao kad bi ih nestalo, ne bih ni to. Najiskrenije me baš briga da li u mojem naselju ima ili nema
pasa, otprilike isti odnos imam kao i prema golubovima, vrapcima, mačkama... Ono čega mi jeste žao su životinje o čijoj
zloj sudbini "brine" njihov vlasnik: loše zbrinute životinje, vezane, u kavezu, izgladnjivane, tučene, bolesne, izbačene iz kola da crknu daleko od očiju...
Ovakve teme me iritiraju samo sa one tačke koju sam opisao a to je lična fobija koja prosto varniči iz strastvenih
povika "čopori lutalica zavladali ulicama, građanstvo u strahu" , "dokle da trpimo teror čopora lutalica" ,
"pas lutalica kriv za Kosovo"...
Šinteri su komunalna služba pri lokalnim ili opštinskim upravama - što znači samo jedno: Ne rade
), pa da vidimo kako ćete proći.
aj molim te samo nabroj pesticide koji se koriste u selima koja ne žele da unište sve ostalo 