Zloupotrebe, pravne mahinacije i kriminal u telekomunikacijama Srbije (17)
"Telekom" ne da telefone zemljoradnicima
Tihomir Živanović
Dobrosav Jovanović
Priredio: Dragan Vlahović
Pošto Ei PUPIN, a sada PUPIN TELEKOM, nije prihvatio da realizuje program digitalizacije elektromehaničkih krozbar telefonskih centrala (u daljem tekstu: digitalizovana centrala), tog posla se prihvatio "Energoinvest" iz Sarajeva. Ugovor između Radne organizacije PTT saobraćaja "Jagodina" - OOUR PTT saobraćaja "Svilajnac" i "Energoinvesta" potpisan je i proslavljen polovinom 1987. godine.
Odmah zatim u saobraćaj je uključena eksperimentalna digitalizovana centrala ET 10, kapaciteta 300 telefona. Građani Svilajnca, koji su hteli novi telefon, potpisali su izjavu da prihvataju da budu priključeni na ovu centralu u eksperimentalnom radu. To niko pre i posle toga u Srbiji nije tražio od građana. To je uradio "Energoinvest", pošto je bio siguran u kvalitet rada digitalizovane centrale. Srbija ne bi u telefoniji bila tu gde se nalazi, da je među stručnjacima koji su odlučivali o razvoju telefonije, bilo više moralnih ljudi. Zato je digitalizovana centrala u Svilajncu uzbudila duhove u celom sistemu PTT Jugoslavije, od Triglava do Đevđelije. Najviše su se uzbudili duhovi u Zajednici JPTT.
Slobodan Radovanović, pomoćnik generalnog direktora u JP PTT
Nebrojano puta je o digitalizovanoj centrali u Svilajncu raspravljano na Odboru za telekomunikacije Zajednice JPTT. Raspravljao je i Naučni savet Zajednice JPTT, čiji je predsednik tada bio akademik prof. dr Ilija Stojanović. Vođen je veliki rat. S jedne strane su bili argumenti i struka - "Energoinvesta", a s druge strane su bili brojni nemoralni i nestručni. Kada sve to nije pomoglo, u rat se uključio i Republički sekretarijat za saobraćaj i veze Srbije, ali je stao na stranu nemoralnih i nestručnih. Svima njima je bilo teško jer je digitalizovana centrala u Svilajncu radila odlično, a iza programa digitalizacije centrala stajao je "Energoinvest", a iza njega Bosna i Hercegovina.
U Svilajnac su dolazile razne inspekcije iz Zajednice JPTT, Republičkog sekretarijata za saobraćaj i veze Srbije, Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova Srbije, SDK i dr. Protiv Dragiše Spasojevića, tada direktora OOUR-a PTT saobraćaja "Svilajnac", pisana je prijava sudiji za prekršaje opštine Svilajnac. I na kraju, kada ništa nezakonito nije pronađeno, Radmila Mihaljinac, inspektor za sisteme veza iz Republičkog sekretarijata za saobraćaj i veze, donela je rešenje i naredila direktoru Spasojeviću da obezbedi dozvolu od Zajednice JPTT za eksperimentalni rad digitalizovane centrale i atest. Zahtev za eksperimentalni rad Dragiša Spasojević je podneo Zajednici JPTT, skoro godinu dana ranije, ali Zajednica JPTT nije odgovarala.
Tadašnji generalni direktor Zajednice JPTT Vučić Čagorović obrazovao je, prvi i jedini put, radnu grupu od diplomiranih inženjera iz Zajednice JPTT, a zadatak je bio da oni ocene projekat digitalizacije elektromehaničkih krozbar telefonskih centrala. Radi stvaranja lažne slike autoriteta, u radnu grupu su određena trojica starijih diplomiranih inženjera, koji nisu pročitali ni jednu stručno-tehničku dokumentaciju (opise sistema i električnih šema) o elektromehaničkim krozbar telefonskim centralama. Oni su radili u oblasti sistema prenosa i telegrafije. To su bili Milan Josimović, koji je bio predsednik, Žarko Tomić i Božidar Čavić. Ono što su navedeni radili, kada se uporedi sa digitalizacijom elektromehaničkih krozbar telefonskih centrala, izgleda kao kada kardiolog pređe da radi u porodilište, odnosno porađa žene.
Ostali članovi radne grupe su bili Radenko Kostić, koji nikada ništa praktično nije radio na elektromehaničkim i digitalnim telefonskim centralama, ali je više od decenije bio rukovodilac službe za telefonski saobraćaj u Zajednici JPTT. Na istom nivou, kada je u pitanju praktično iskustvo, bili su Miroslav Popović, pokojni Risto Tuntev (iz Makedonije, nije bilo nikoga iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine) i Ljiljana Đorđević. Posle godinu dana od dana dobijanja zadatka, navedena radna grupa je napisala izveštaj i ocenila da tehničko rešenje digitalizacije centrala ne valja i da nije ekonomično. Radna grupa je predložila da Zajednica JPTT ne izda dozvolu, čak ni za eksperimentalni rad centrale u Svilajncu!
Samo godinu dana kasnije, tehničko rešenje digitalizacije centrale u Svilajncu, posredstvom gospodina Markhama Gervasea iz Australije, stiglo je u Švedsku. Dana 6. juna 1990. godine, a to je skoro tri godine kasnije od Svilajnca, Telekom Švedske je doneo odluku da najkasnije do 2000. godine, digitalizuje svih oko 6.500 elektromehaničkih krozbar telefonskih centrala, sa oko 3.3 miliona telefona.
U Srbiji je tada bilo oko 1.4 miliona telefona u oko 800 elektromehaničkih krozbar telefonskih centrala. Tehničko rešenje digitalizacije krozbar centrala u Švedskoj, slično je izvedenoj digitalizaciji krozbar centrale u Svilajncu. To se vidi iz članka "Sistem AHE za sve, već 2000. godine", objavljenom u časopisu ...TELE 4/1990 i članka "AHE - M, novi koncept vezivanja pretplatnika (telefona) na AHE", objavljenom u časopisu .... TELE 2/1991. Iz datih članaka se, takođe vidi, da su prva eksperimentalna ispitivanja tehničkog rešenja digitalizacije u Švedskoj izvršena tek 9. oktobra 1990. godine, a u Svilajncu je digitalizovana krozbar centrala puštena u rad tri godine ranije, odnosno polovinom 1987. godine.
Milorad Jakšić, bivši generalni direktor Javnog preduzeća PTT saobraćaja "Srbija", i Kosta Mitrović, tada direktor Direkcije za razvoj i investicije u Javnom preduzeću, a u "Telekom Srbija"a.d direktor Direkcije za mrežu, i sada koordinator za mobilnu telefoniju 064, putovali su 1996. godine čak u Brazil da vide "Eriksonove" digitalizovane elektromehaničke krozbar telefonske centrale ARF 102, kojih ima u Beogradu (Karaburma, Miljakovac, Voždovac, Zvezdara, Žarkovo) i mnogim drugim mestima u Srbiji. Oni su putovali u Brazil, uverili se da je digitalizacija moguća i ekonomski opravdana. Zatim su stručnjaci "Eriksona" dolazili u Beograd.
Svi su gledali, sve su videli, ali ništa nije urađeno. Međutim, iz dokumenata se vidi da je, u isto vreme, odnosno 1995. i 1996. godine, Stevan Živković, generalni direktor EI PUPIN, a sada PUPIN TELEKOMA, razgovarao sa Miloradom Jakšićem, Slobodanom Radovanovićem i drugim direktorima u Javnom preduzeću PTT saobraćaja "Srbija" da se realizuje projekat digitalizacije centrala i to svih sistema: ARF 102, ARF 50, ISKRA 585, ISKRA 58, i dr, a ne samo sistema ARF 102, što je nudio "Erikson", naravno, korišćenjem domaćih digitalnih centrala DKTS. Dopisom broj 295/96 od 17. maja 1996. godine, prema postavljenim tehničkim zahtevima od strane stručnjaka Javnog preduzeća PTT saobraćaja "Srbija", EI PUPIN je dao ponudu za digitalizaciju centrale "Zvezdara". Ponuda je upućena lično Slobodanu Radovanoviću, tada pomoćniku Milorada Jakšića za telekomunikacije, ali odgovor nikada nije dobijen.
Što nije bilo dobro za siromašnu Srbiju, bilo je dobro za bogatu Švedsku. Srbija je tada imala nacionalni dohodak oko 3.000 američkih dolara po stanovniku, a Švedska je imala nacionalni dohodak više od 30.000 američkih dolara po stanovniku. Znači, deset puta veći nacionalni dohodak u Švedskoj prihvata digitalizovane elektromehaničke krozbar telefonske centrale, a sirotinji se za mnogo para - od hiljadu, pa do dve ili tri hiljade maraka - nudi novi telefon.
Projekat digitalizacije centrale u Svilajncu ima svoju istoriju, ali ima i svoje tamne strane. Te tamne strane možda hoće da ispričaju glavni akteri događaja Života Petković, Dragiša Spasojević i Marko Zirojević, koji su, hvala bogu, živi i zdravi. Oni mogu da kažu istinu i način na koji je eksperimentalna digitalizovana centrala u Svilajncu isključena iz rada, kao i šta se dalje događalo u Svilajncu i okolo Svilajnca. Narod kaže: "pravda je spora, ali dostižna." U Srbiji nije ovo jedini projekat velike vrednosti koji je propao. Evo, propada i "Telekom Srbija"a.d. i sada prof. dr Dragor Hiber, predsednik Upravnog odbora i mr Draško Petrović, generalni direktor, hoće da ga spasu. Spasavaju ga enormnim podizanjem cena na nivo koji građani ne mogu da plate. Oni ne uvode red u "Telekom Srbija"a.d. i ne obezbeđuju da se radi, da se stručno radi, da se poštuju zakoni i da se goni kriminal. A to će se videti iz kraja priče: Zašto je Svilajnac pastorče Telekom Srbija?
Priču o Svilajncu ćemo završiti navođenjem razloga zbog kojih zemljoradnici iz Dublja, Gložana, Sedlara, Subotice, Roande, Dubnice, Bobova, Vojske i Roćevaca ne mogu normalno da telefoniraju i razgovaraju sa svojim najdražim. Navedena sela su pre dvadeset i više godina, u vreme poštara pokojnog Pere Markovića, tada upravnika pošte u Svilajncu, bila naprednija od drugih u Srbiji. Tada su zemljoradnici dobili telefone, što je za mnoga sela u Srbiji tada bila mislena imenica. Međutim, brzi tehnološki razvoj u oblasti telefonije je tadašnji napredak danas pretvorio u glavnu kočnicu daljeg razvoja telefonije u navedenim selima. U starim elektromehaničkim krozbar centralama nema mogućnosti da se poveća broj telefona i postojeći broj veza sa Svilajncom.
Stanje u odvijanju automatskog telefonskog saobraćaja je, slobodno govoreći, katastrofalno. Često je potrebno da se desetak i više puta bira neki broj da bi se ostvarila veza sa sinom, unukom, ćerkom ili prijateljem, koji žive u Svilajncu, Beogradu ili Francuskoj, Austriji ili Nemačkoj. Marta meseca prošle godine inspektor iz Ministarstva saobraćaja i veza je u centrali Svilajnac utvrdio da postoje veliki problemi u odvijanju saobraćaja iz sela okolo Svilajnca. Zbog toga je inspektor tražio od mesnih zajednica da pošalju svoje mišljenje o kvalitetu odvijanja saobraćaja i da navedu druge probleme koji postoje.
Posle dobijanja podataka, inspektor je zakazao razgovor sa, u javnosti poznatim predsednikom opštine, Dobrivojem Budimirovićem, zvanim Bidža. Trebalo je naterati odgovorne direktore u "Telekom Srbija"a.d., da reše u Svilajncu probleme u saobraćaju, koji postoje više od decenije. Bidža je predložio, a inspektor je prihvatio, da prvo on razgovara sa Milošem Nešovićem, generalnim direktorom "Telekom Srbija"a.d. i svojim partijskim drugom. I Bidža još reče da će da razgovara i sa Goricom Gajević, generalnim sekretarom SPS.
Nekoliko dana kasnije, inspektor je ponovo posetio predsednika Bidžu i pošto partijski drugovi nisu pokazali interes za probleme u telefoniji Svilajnca, dogovore se inspektor i Bidža da inspektor donese rešenje o isključenju krajnjih centrala (centrala u selima) iz saobraćaja. Kao što je i dogovoreno, naredbu je 26. juna 2000. godine inspektor dao direktorima: Milošu Nešoviću, Kosti Mitroviću i Mirku Adamoviću (direktor za mrežu u Centralnoj Srbiji). Dana 3. jula 2000. godine PUPIN TELEKOM DKTS je ponudio predsedniku Bidži da sve probleme u saobraćaju reši za 90 dana. Međutim, direktori u "Telekom Srbija"a.d. nisu prihvatili da se u Svilajncu izgradi domaća centrala. Bližili su se izbori u septembru, i nije bilo lepo da Bidža izgubi izbore zbog inspektora. Zato inspektor nije izvršio svoje rešenje.
Prošli su izbori i na vlast je u Svilajncu došla koalicija DOS. Zatim su prošli izbori i za Skupštinu Srbije. Tek tada se inspektor javio novom predsedniku Miliji Jovanoviću, pa je došao i na razgovor. Predsednik Jovanović je tražio da i on, kao i "Bidža", razgovara sa odgovornima i vidi hoće li direktori "Telekom Srbija"a.d. nešto da urade za Svilajnac. I dok je bio "Bidža" na vlasti i posle dolaska nove DOS-ove vlasti, održano je više sastanaka u Svilajncu sa predstavnicima "Telekoma Srbija". Njihov plan je bio tada da presele delove Simensove centrale iz Jagodine i Paraćina u Svilajnac, ali se toj ideji suprotstavio predsednik opštine u Paraćinu, pa je i sud imao posla. Tada je inspektor predložio, a PUPIN TELEKOM DKTS prihvatio da u Svilajncu izgradi svoju domaću centralu DKTS, i da se za kratko vreme reše svi problemi u saobraćaju, pa centrala firme Simens nije potrebna, a neće biti potrebna ni ubuduće.
Međutim, tvrdi su predstavnici "Telekom Srbija"a.d., pa i dalje više vole Simensa od rođene dece. Ali i inspektor je uporan, pa se dana 26. aprila 2001. godine u opštini Svilajnac drži sastanak. Na sastanku su bili Dragan Kovačević, direktor Direkcija za mrežu (prvi i najodgovorniji u "Telekom Srbija"a.d. za ovu problematiku), Borivoje Filipović, direktor Zone održavanja Kragujevac, Miroslav Knežević i Dragiša Vasić, zatim, Zoran Andrejević, sekretar opštine Svilajnac, Rade Jovanović, predsednik Izvršnog odbora i Radomir Gajić, član Izvršnog odbora, zadužen za telefoniju i inspektor.
Dogovoreno je da PUPIN TELEKOM DKTS o svom trošku izgradi domaću centralu DKTS i reši sve postojeće probleme u saobraćaju na teritoriji opštine Svilajnac, a da naplatu izvrši od povećanog prihoda. O tome je pismeno obavestila direktora Dragana Kovačevića, dana 5. maja 2001. godine i predsednika opštine Miliju Jovanovića, dana 22. maja 2001. godine. Međutim direktor Dragan Kovačević nije održao datu reč i opet hoće u Svilajncu da gradi centralu firme Simens, a ne domaću DKTS. Zemljoradnici mogu da čekaju još neku godinu, i ne mora da se čuju sa svojim najmilijim ....
nastaviće se ne. Za Op�tinu Grocka ugovor je