Citat:
Časlav Ilić:
Citat:
Ivan Dimkovic:
Ukoliko ne bi postojao standardni jezik sporazumevanja, a to je Latinski (valjda on nikom ne smeta, jer je izumro pre 1500 godina) lekar iz Srbije ne bi razumeo lekara iz Kine, Nemacke, Italije [...]
Smeta

Nisam ga učio, ali ako sam dobro razumeo, isuviše je težak za učenje (negde kao slovenski jezici) da bi bio jezik komunikacije. Uostalom, koliko znam lekari i ne komuniciraju na latinskom, već ga samo koriste za identifikaciju medicinskih pojmova.

slagali su te, uopste nije toliko tezak, pogotovo ne kao slovenski jezici.
inace latinski jezik vise nije govorni jezik i ne koristi se za komunikaciju medju lekarima, vec se koristi u standardizacijama i za razlicite vidove terminologija.
njegova postojanost je veoma neophodna, jer ga nisu lekari na silu uvodili da bi se pravili vazni pred pacijentima vec iz preke potrebe.
Uostalom ako zaviris u ilo koju naucnu disciplinu, naci ces latinski.
Takodjer latinski ne sluzi samo da bi se dva lekara iz stranih zemalja sporazumela. Probaj da prodjes ovom malenom drzavom i pronadji koliko ima razlicitih izraza za recimo prehladu.
Citat:
djolep:
Npr. medicinari neguju latinski jezik i latinske korene u svom jeziku već stotinama godina. Uostalom veliki broj (možda i sve) naših reči koje opisuju bolesti, nastao je u narodu, a ne među stručnjacima. Normalno, medicinari su ti koji misle da oni sami propisuju jezičke norme u oblasti kojom se bave. Takođe su skloni da izvrgavaju ruglu upotrebu, često pogrešnu, stručnih izraza u narodnom jeziku i da na tome grade pravo da sami propisuju norme. Pri tome se gubi iz vida postojanje književnog jezika.
Eto da nije lekara, odavno bismo zaboravili na latinski jezik.

Molim te djolep, medicinari ne neguju latinski jezik vec pacijente. Takodjer ne propisuju jezicke norme, vec su napravili standardizaciju.
Kao sto sam rekao u nasem narodu mozes naci milion reci za jednu jedinu bolest. takodjer i svih tih milion reci mogu da nista ne znace lekaru za lecenje te bolesti.
zasto ???
uzmi na primer prelom prsta, upalu pluca, pokvaren zub ...
na srpskom sve to lepo zvuci i odmah znas sta je u pitanju i ne znas nista sta je u pitanju.
na latinskom ti dobijas mali ops bolesti, gde iz momenta znas koji je prst prelomljen, na kojem clanku i kako. ili koji je zub pokvaren, koji tip kvara i u kojem delu samog zuba se nalazi kvar.
i jedno pitanje, da se nisi mozda ti nekad nekom nasmejao kad te je pitao: "A jel ti to taj kompinjuter. a sta ce ti ta kutija na stolu? a sto ti je tako mali televizor? ..."
Citat:
Časlav Ilić:
Citat:
tOwk:
Ipak, u tom smislu je „pametno“ koristiti latinski za medicinu isto kao što je pametno koristiti jedan (bilo koji) jezik za svo sporazumevanje ljudi. Kao što rekoh, ja u potpunosti podržavam takav stav sa praktične strane, ali onda se gubi višejezičnost.
Pa ne obavezno. Mislim da je najbolje da svako čuva svoj maternji jezik (jer je on ipak više od sredstva za komunikaciju), a da uporedo sa njim postoji jedan komunikacioni jezik za ceo svet, ali takav da je vrlo lak za učenje (lakši od engleskog) i bez jakog kulturološkog konteksta koji bi ugrožavao maternje jezike.
za pocetak, ne mozes da sve stvari strpas u dva kosa.
engleski jezik spada u veoma jednostavne jezike, a posto ga ionako govori 60% svetske populacije sto bi se sad trazio novi jezik za komunikaciju.
ps: secate li e price od pre par godina, kad su kinezi preuzimali Hong Kong? Prilikom primopredaje, dva kineza, vsi oficiri nisu mogli da se sporazumeju na kineskom jer su govorili razlicitim dijalektima, pa su se sporazumeli na engleskom
jel sad shvatate prednost engleskog jezika
"Hmmm", rekao je, "...suprostavlja se nadrealizmu prikrivene metafore..." Razmišljao je tome na trenutak, a onda je zatvorio beležnicu s mrkim osmehom.
"I smrt je za njih suviše dobra"