Citat:
maliradojca:
Bojane, jel moze pojasnjenje zasto se za neke delove Beograd kaze "iz", a druge "sa".
Može.
U srpskom jeziku se za delove grada upotrebljava predlog
na, a za same gradove
u. (Tako se nekad i moglo tvrditi da je Novi Beograd zaseban grad i da se kaže
u Novom Beogradu, ali više nema nikakve sumnje da je to samo još jedna od beogradskih opština i da opravdano preovladava izraz
na Novom Beogradu.) Međutim, ako je deo grada po nečemu „specijalan“, onda ćemo (jasno) upotrebiti predlog koji taj deo traži svojom „specijalnošću“, nećemo se voditi ovim opštim pravilom. Primera radi, Topčider i Košutnjak su delovi grada, pa opet ne valja reći
na Topčideru i
na Košutnjaku. Zašto? Zato što oni nisu tamo neki bez veze delovi grada, već su uz to i parkovi (a može se biti samo
u parku, pa je ispravno
u Topčideru i
u Košutnjaku). Sad će neko reći: „Dobro, ali i Kalemegdan je park, pa ne kažemo
u Kalemegdanu“. Tačno, ali Kalemegdan je pre svega breg, pa možemo biti samo
na bregu itd.
Međutim, i dalje se postavlja pitanje šta s delovima koji ni po čemu nisu „posebni“ a koji ipak „krše“ pravilo. Pre nekog vremena, Mirijevo i Žarkovo (primera radi) bila su zasebna sela, i jedino je moguće bilo reći
u Mirijevu,
u Žarkovu. Nije lako izmeniti ovaj „običaj“ koji se prenosi s generacije na generaciju. Međutim, već i sad se,
sasvim spontano, pogdekad čuje
na Mirijevu,
na Žarkovu; istina, ne previše često, ali početak uvek kreće od nule. Ovo je neka vrsta prelaznog perioda, i cenim da će za deset ili dvadeset godina biti sasvim logično
na Mirijevu i da će
u Mirijevu parati uši otprilike isto kao što je danas, samo s obrnutim ulogama. Isti proces znatno je dalje odmakao, maltene je potpuno završen, u slučaju npr. Umke — nekad se govorilo
u Umci (ili
Umki), a danas se skoro isključivo čuje
na Umci/Umki.
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.