Malo bih iz nekog svog ugla elaborirao na ovu temu.
Ekonomsku nauku poznajem izuzetno malo. Ipak, sa nekih par casova na ETF-u (ne secam se kako se tacno zvao
predmet, predavao ga je Velasevic, i bilo je dosta linearnog programiranja), ostalo mi je nekih par, rekao bih, vrlo
bitnih fundamentalnih pogleda.
U nekih kratkih par recenica (prakticno cu citirati reci predavaca sa jednog od prvih casova) :
"Novac je jako bitna stvar i dobro ga je imati u sto vecoj kolicini. Medjutim, to je tek pola price. Recimo da imamo
deset hiljada dinara. Tih hiljadu dinara mozemo potrositi tako sto cemo danas kupiti deset hiljada vekni hleba.
Medjutim, to nije optimalan nacin da novac razmenimo za vrednosti. Daleko je optimalnije napraviti spisak
nasih realnih potreba, (i tu pogleda kroz prozor, napolju kisan dan), pa recimo za tih hiljadu dinara kupiti jedne dobre
nepromocive cipele, jedan kisni mantil, jedan hleb, litar mleka, 100 grama parizera, jedne novine"
Dakle, kljucna stvar u celoj prici su vrednosti. Od nesto manjeg znacaja je sredstvo razmene vrednosti (novac),
koji je potreban, ali ne i dovoljan uslov.
IMHO, ono sto nagovestava OdinD da nije 'izvor' problema, nego nesto drugo je poremecaj koji se moze podvesti
pod sindrom 'zlatnog teleta'.
Ukratko opisano - poremecaj u kojem se fokus premesta sa najprioritetnije tacke (tj. vrednosti) na manje prioritetnu
(novac, obrt novca, velicine cifara).
U nekoj od ranijih tema sam izlistao neki redosled vrednosti koje mislim da su zajednicke velikoj vecini civilizacija,
religija, epoha:
1) zivot i reprodukcija
2) vreme zivota (jedini nenadoknadiv resource ciji gubitak sprecava samo mozda spoznaja smisla)
3) zdravlje (ciji se gubitak tu i tamo moze nadomesti)
Pogledajmo sada kako cela prica sa outsourcing-om (kako je vec u ovoj temi objasnjeno, legitimnim ekonomskim
procesom) izgleda kad se izvodjenju pristupi sa postojecim fundamentalnim poremecajem inverzije prioriteta.
(...kad su sami izvodjaci radova u pitanju, mislim da tu ima jos mnogo tamnih motiva, ali oni koji su celu pricu trebali
da nadgledaju i da kontrolisu, kako proporcije procesa tako i nacin izvodjenja, flaw se pokazao kao sudbonosan...)
Masovnim outsourcovanjem se postizu na papiru vrlo znacajni fiskalni rezultati. Corporate ledgers izgledaju mnogo
bolje, odnos gubitaka i dobitaka odlican.
S druge strane
- masa kompanija gasi svoje inace uspesne biznise (Philips je recimo outsource-ovao sve svoje operacije iz USA u
trenutku kad je sa Sony-jem drzao oko 90% digital TV marketa u USA, pogasio plantove sa ukupnim brojem od nekoliko
desetina hiljada radnika, pogasio i sasvm profitabilne serije IC-ova, neke konkretne verzije TriMedia serije, pogubio neke
od najbriljantnijih umova koji su demonstrativno napustili kompaniju, da bi samo 3-4 godine posle zbog pada dolara u
odnosu na evro shvatili da su zapravo napravili jeziv gubitak. Da bude jos gore - da se napravi ono sto su imali u USA,
trebalo je 30-tak godina, a da se nepovratno unisti - jedva dve godine). Patrljci onoga sto su imali se jos tu i tamo vuku
po Dolini, ali su pred raspadom, slabo ih ko zeli. Na LinkedIn alumni grupama, svi se pitaju - kuda sada i kako se vratiti
na staze stare slave ?
U mnogo drugih primera, najezda 'papirologa' na nekada fenomenalne firme pravljene strpljivo godinama sa ljubavlju za
profesiju i postovanjem za ljude koji tu rade ima za rezultat histericno pogresne i priglupe radikalne zaokrete koji jedino
na papiru mogu da imaju nekog smisla, nestrpljiva prekidanja promising projekata koji imaju sansu da preokrenu odnos
snaga na marketu (licno sam imao bar dve takve epizode).
Neeee, nista nije bitno - samo da su cifre tu, i to u svakom kvartalu. Sta radimo i kuda idemo, manje je bitno.
- masa ljudi sirom USA trpi atak na egzistenciju disproporcionalno velike magnitude. Citave industrije koje su zaposljavale
blue colar sloj (obicnu, radnu raju) se histericno sele, i ono sto treba (krdzavi Zenith TV aparati, recimo, ili telemarketing servisi),
i ono sto nije strateski pametno da se seli (proizvodnja vojno strateski bitnog celika iz Pensilvanije u Kinu), sa kompletnom
medju-skalom proizvoda za koje prakticno nema sanse da u razumnom roku budu dovedene do nivoa u kojem su izvezene
(mrzi me da nabrajam, likovi u onom clanku sto ga je mmix linkovao u prvoj poruci su to vec detaljno uradili).
Zivotna stabilnost, predvidivost egzistencije, mogucnost zasnivanja porodice, mogucnost skolovanja potomstva, produzenje
kvalitetnih tradicija. Amerima je zanimanje i poznavanje tehnologije urodjeno; prvi put u istoriji je negde u to vreme broj
prijava za upis na MIT i univerzitete slicnog ranga i profila postao manji od broja raspolozivih mesta.
Mislim da ipak nema crnjeg primera od Social Security servisa u saveznoj drzavi Idaho, koji je negde 2003/4-te imao nekih
200 softverasa na spisku za primanje socijalne pomoci. Zatrebalo im je da im se napravi neki custom payroll software. Sta
su uradili ? Nasli su kompaniju iz Indije da im obavi taj posao (...imas svoje gladne ljude, a trpas Indusu hleb na sto ?...+ kvalitet
indijskog biznis softvera iz 2003-ce ?....:)))))))....loodilo)
- kvalitet proizvoda na marketu opada u meni vrlo primetnom procentu. Sa velikom sigurnoscu mogu da iz ugla individualnog
korisnika tvrdim da je broj sati koje provodim sa customer service raznih proizvodjaca (ciji development, QA, ili nesposobni
customer service...whatever...deluje mahom iz *stana) kao i kolicina robe koju moram da vratim u prodavnicu daleko veca
u poslednjih 10-tak godina nego dekadu pre toga (stavise - ne secam se da sam ista ikada morao da vracam).
Proizvode nekada neprikosnovenih firmi cije sam proizvode vadio iz kutije, ukljucivao i ostavljao da rade (Netgear routeri su
'moj' primer #1) sada moram da vracam i po nekoliko puta, da isprobavam i po tri razlicita modela, da provedem umesto
5 minuta sa nekim lafom sa istocne obale i po 25 minuta sa nekom devojcicom iz Indije cija jedna od prvih par recenica je
'don't worry, we will sooth your pain', a nista mimo user manuala ne zna da mi kaze....i na kraju odustanem. Imam jos bolnih
primera nedopecenih proizvoda nekada legendarno pouzdanih firmi. Trenutno se valjda jos samo Apple-u moze verovati da ce
im iz furune izaci dopecen proizvod. Ogromna vecina drugih racuna na potrosaca da im obavlja QA.
Da li mi je kao potrosacu zivot u tom pogledu olaksan, postao bolji ? Da li je industrija (ili firma) sebi ucinila uslugu stedeci na papiru,
u brojkama, a istovremeno gubeci na kvalitetu proizvoda ?
Sa koje god strane da se pogleda - rezultati su isti. Trka za ciframa i gubitak fokusa na vrednostima je IMHO prauzrok problema.
[Ovu poruku je menjao milanche dana 28.08.2011. u 16:36 GMT+1]