@Nedeljko, Ova misao mi se sviđa:
Citat:
No, sve i da je autor knjige sam Ajnštajn,
, jer i kod Ajnštajna uočavam podosta nelogičnosti i protivurječnosti.
Stranica je iz udžbenika Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Tako uče i studente koji postaju profesori, pa ti isti profesori proizvode nove profesore i tako u krug. Tako je "proizveden" i M. Milošević i Petar Mali, i.... , koji tvrde da je to što piše na dnu te stranice - "eksperimentalna" i "naučno utvrđena" činjenica. I V. J. Žigman su tome naučili njeni profesori!
Sada mi se sviđa i ova tvoja misao:
Citat:
Autor skenirane stranice očigledno da ne zna materiju o kojoj piše, ali to nije mana STR. Kakva energija, kakav impuls.
Ako se u referentnom sistemu dve čestice kreću duž istog pravca, a u suprotnim smerovima brzinom od na primer 0,6c, niko ne osporava da će se u tom sistemu njihovo rastojanje povećavati brzinom od 1,2c. To je jasno ko dan, ali relativistički zakon "sabiranja" brzina se ne odnosi na to, nego kada bismo izabrali drugi referentni sistem u kome jedna od tih čestica miruje, onda bi se u tom sistemu druga kretala brzinom od približno 0,88c.
Sada mi (nadam se) nećeš negirati da je prečnik sfere (sferni val) 2r = 2ct , u odnosu na početak širenja (tačka P) nastao za vrijeme t, tako da je dužina na sljedećoj slici:
C'C = 2r = 2ct = (2c)t

, PC = r = ct.
Citat:
No, sve i da je autor knjige sam Ajnštajn, to što neko nešto ne razume ne menja činjenicu da je STR neprotivrečna i ekperimentalno potvrđena teorija.
Šta se u STR eksperimentalno potvrđuje, a šta se na osnovu tih eksperimentalnih činjenica tvrdi i zaključuje i jeste sadržaj mojih zapažanja i moje tvrdoglavosti i upornosti da se razdvoje Ajnštajnove istine od Ajnštajnovih zabluda.
[Ovu poruku je menjao Sprečo dana 04.10.2011. u 11:57 GMT+1]