Ja sam svojevremeno pola godine radio na jednom radu iz sociologije cija je tema da li je ateizam religija. I tema je prilicno komplikovana... nema formalne definicije, pa jedni definisu religiju kao verovanje u 1 ili vise bogova, a drugi prosiruju na nula ili vise. Ja sam blizi stavu da je ateizam religija, jer jedna od odlika religije je propovedanje religije nevernicima sa ciljem preobracanja, sto ateisticki propovednici svakodnevno rade, ja sam ih danas po forumima video vise nego propovednika bilo koje druge religije.
Sto se tice pitanja davanja laznih podataka, za pocetak cu da navedem dva dijametralno suprotna primera:
- Prvi je covek koji veruje da ne moze tek tako da se pomesa pesak i voda, saceka malo i nastane covek. Ali bez obzira na svoja nepokolebljiva verovanja, taj covek gotovo nikada ne ide u crkvu i ne oseca potrebu za verskim obredima. Sta god na popisu da kaze, formalno-pravno je lazan podatak, ili nije?
- Drugi primer, znam coveka koji zavrsava bogoslovski fakultet, planira da se po zavrsetku zaposli u struci, vise puta dnevno je u crkvi i prisustvuje svim verskim obredima. Ali u trenutku iskrenosti poverio mi se da je licno prilicno skeptican po pitanju postojanja boga, ali eto, bice svestenik kao sto bi obavljao i bilo koji drugi posao. I to siguran sam veoma dobar svestenik, kao sto bi bio veoma dobar lekar, advokat ili inzinjer da je to studirao. I on sta god kaze na popisu, formalno pravno je lazni podtak, ili nije?
A ovi najvatreniji propovednici ateizma, to su po mom misljenju veci vernici od mnogih vernika... zasto? Pa jednostavno, ako je covek toliko siguran u svoja uverenja, njega nece zanimati to sto ja radim drugacije na svoju stetu. naci ce nesto zanimljivije cime da se bavi, nece da gubi vreme da mene ubedjuje u nesto. Medjutim, ako se njegovi stavovi kolebaju, on onda propoveda ateizam meni, a usput samom sebi trazi nacina da ojaca (ne)verovanja. Tako ispada da i on sta god kaze na popisu, formalno-pravno je lazan podatak.
Zakljucak - religioznost je veoma individualna, pre bi se mogla iskazati na skali od 0%-100% nego grubo "ili jesi-ili nisi". Za mene, moja religioznost je toliko licno pitanje da smatram veoma drskim i bezobraznim da me iko o tome ista pita. Podjednako drsko i licno kao da te neko pita za duzinu alatljike.
Cela ideja popisivanja je za mnoge ljude neprihvatljiva. Neprihvatljiva je kao prvo zato sto se za taj postupak trosi novac poreskih obveznika. Sto docaih, sto stranih. Narocito je zabrinjavajuce ovo - stranih. Mnogi ce pomisliti "bas me briga za strance", ali, neka zamisli, jednog dana kad se bude radio popis u naprimer Rumuniji, ima da se meni zavuce ruka u dzep zar ne? Znaci, uludo trosenje novca bez stvaranja neke nove vrednosti. Dalje, gde je pravo na privatnost? Koliko mi je poznato, u Srbiji je medicinska dokumentacija zakonom regulisana kao tajna, a ovi sebi daju za pravo da znaju da li dobro vidim, kako cujem i da li mi se dize. I sta ima ko sa time da li ja znam da koristim Word i Excel, da mi nije mozda drzava platila kurs?! Svaka saradnja 2 ili vise osoba morala bi biti na obostrano zadovoljstvo, ako nema obostranog zadovoljstva, onda ne treba da bude ni saradnje. Tako i u ovom slucaju, zadovoljstvo popisivaca je sto ce dobiti neki novac, a mog zadovoljstva nema. Mozes reci zadovoljstvo je sto necu platiti kaznu, ali to bi bilo kao da ti neko kaze da mu popusis, a ti to prihvatis sav srecan jer neces biti pretucen ili ubijen. Tako i ovde, represija kaznama samo povecava nezadovoljstvo. Ja sam iznenadjen time sto ljudi uopste prihvataju da odgovaraju na pitanja. Po nekom mom shvatanju, vrhunac ljudskih prava i sloboda je da samo policajac sa nalogom za hapsenje ili pretres moze da mi udje u kucu. Ostali jedino ako ih pozovem u goste. Ali, ocigledno ovoga puta nista od tih prava i sloboda. Jedino sta legalno mogu protiv njih je da se izjasnim kao dzedaj.
Samo ti sinko (administratore) radi svoj posao.