Citat:
Shadowed:
Cek malo, mozda se ovo odnosi na knjige narodne biblioteke a ne na sve knjige.
Cek malo, mozda se ovo odnosi na knjige narodne biblioteke a ne na sve knjige.
Citat:
Ne odnosi se samo na knjige iz biblioteke, ali daleko od toga da se odnosi na sve knjige. Zakon o kom je reč je Zakon o kulturnim dobrima izašao u „Službenom glasniku“ 71/94, a ovde je od značaja član 83 (bold moj):
Citat:
Narodna biblioteka Srbije obavlja delatnost zaštite stare i retke knjige koje čuva u svojim fondovima i bibliotečke građe koja joj se dostavlja na osnovu ovog zakona i stara se o očuvanju stare i retke knjige od posebnog značaja za istoriju i kulturu Republike Srbije koja se nalazi u inostranstvu.
Narodna biblioteka Srbije obavlja i poslove iz člana 79. ovog zakona u pogledu zaštite i korišćenja stare i retke knjige.
Narodna biblioteka Srbije, Biblioteka Matice srpske u Novom Sadu i Narodna i univerzitetska biblioteka u Prištini, na zahtev zainteresovanih ustanova ili građana utvrđuju da li određene publikacije koje uživaju prethodnu zaštitu, odnosno za koje se pretpostavlja da imaju svojstva takvih stvari, mogu da se privremeno ili trajno izvezu u inostranstvo.
Narodna biblioteka Srbije obavlja i poslove iz člana 79. ovog zakona u pogledu zaštite i korišćenja stare i retke knjige.
Narodna biblioteka Srbije, Biblioteka Matice srpske u Novom Sadu i Narodna i univerzitetska biblioteka u Prištini, na zahtev zainteresovanih ustanova ili građana utvrđuju da li određene publikacije koje uživaju prethodnu zaštitu, odnosno za koje se pretpostavlja da imaju svojstva takvih stvari, mogu da se privremeno ili trajno izvezu u inostranstvo.
Evo i jednog starijeg novinskog članka koji se bavi ovom tematikom.
Citat:
– Obično se u pošti ne traži dozvola za jednu knjigu, neko skorije izdanje koje šaljete u inostranstvo, ipak, ako se to desi, sigurno da postoji valjan razlog. Bolje je dozvolu imati. Ali, ako na letovanje nosite nekoliko knjiga u torbi, to ne bi trebalo da bude problem na granici – rekao je Šeatović za "Politiku", uz napomenu da dozvolu treba tražiti ne samo za stare i retke knjige ili veću količinu knjiga, već i za umetničke slike, stare poštanske marke, kao i za druge umetničke predmete.
Odakle onda ovaj tekst u „Pravdi“ i ostalim glasilima? Odmah mi padaju na pamet bar tri moguća razloga (a verovatno ih ima još). Mogao je, na primer, carinik odlučiti da se malo pravi pametan (to, naravno, jeste problem, ali problem s tim pojedinačnim carinikom, a ne problem s regulativom). Druga varijanta, mogao je ovaj g. Mladenović poželeti malo medijske pažnje, pa izmisliti ceo slučaj (ili ga iskarikirati, u slučaju da je nosio neku zaista staru i retku knjigu, a priča kao da ju je pazario na prvoj trafici). Treća varijanta, mogao je i list izmisliti ceo članak, zašto da ne, očito mu je popularnost odjednom skočila.
Potpis
Ljubičice crvena, što si plava kô zelena trava.