Citat:
Što se džedaja tiče, ne radi se o tome da neko na popisu tvrdi da veruje u džedajstvo, nego da na popisu tvrdi da je on lično džedaj. Između to dvoje postoji bitna razlika. Ko ne može da je shvati, džaba mu objašnjavati.
Ček, i ti ovo nazivaš argumentom ? Pa ni religiozni ne izjavljuju na popisu da veruju u pravoslavlje, nego da su oni lično pravoslavci. Šta ćemo sa tim ? Dakle, po meni, ako neko mora da dokazuje da je džedaj da ne bi fasovao kaznu, onda i ovi što su se izjasnili kao pravoslavci moraju da dokažu da su to što su izjavili da jesu. E to bi bilo interesantno videti, jer sam siguran da preko 90% onih koji su se izjasnili kao pravoslavci ne mogu to da dokažu. Mislim, ok, možda oni veruju u ispravnost pravoslavne verosipovesti, veruju u Boga, odu ponekad u crkvu, ali biti pravoslavac nije samo to. Pravoslavac mora da poštuje sva načela crkve, da poštuje svih 10 božijih zapovesti, da poštuje sve verske praznike, da ne radi ništa na crveno slovo i nedeljom, itd. Aj sad mi recite, ali iskreno, da li znate za barem jedan primer osobe u vašoj okolini koja nikada nije nedeljeom ili na crveno slovo otišla na posao, oprala veš, koja nikada nije poželela da ima nešto što neko drugi ima (opasan greh), koja nikada nije slagala (takođe opasan greh), koja nikada nije načinila preljubu, koja se nikada nije posvađala sa nekim rođakom (ljubi bližnjeg svog... blablabla), itd. Ja bogme od stotine ljudi koje poznajem, ne znam nijednog takvog. Znači, otprilike bi trebalo naplatiti kaznu skoro svima koji su učestvovali na popisu, jer su se izjasnili kao pravoslavci, a to nisu i ne mogu da demonstriraju da jesu, već samo veruju u pravoslavlje. Dakle, ako ćemo praviti paralelu, ili pustiti ljude da se iznjašnjavaju kao džedaji ako to žele bez ikakvog demonstriranja the force ili tražiti i pravoslavcima da dokažu da su pravoslavci. Valjda kao građani ove zemlje svi imamo ista prava, barem kada je popis u pitanju.
No, bez obzira što sam siguran da bi neki voleli da na popisu postoji neki srbometar i pravometar koji bi izmerili ko je koliki Srbin i koliki pravoslavac, to se neće desiti, jer je jasno da se tu radi o nekim ličnim osećanjima i subjektivnim doživljajima, a to se ne može izmeriti još uvek. Tako da, sasvim je dovoljno izjasniti se da si Srbin, Kinez, pravoslavac ili džedaj, kako se već osećaš i da to bude sasvim validan odgovor. Drugo bi bilo da postoji pitanje "da li si član biblioteke ?", što se može vrlo lako dokazati članskom kartom. Religija i sistemi verovanja uopšte, nisu toliko jednostavni da bi sve moglo da se svede na "dokaži silu". Recimo, ko god je odmakao dalje od svoje kuće, mogao je da vidi da se religiozni običaji razlikuju ne samo od sela do sela, nego i od kuće do kuće, a svi se nazivaju pravoslavcima. I šta sad ? Čiji su običaji "pravoslavniji" ? Pa, ničiji, jer očigledno da je pravoslavlje dovoljno fleksibilno da mož' da radiš šta hoćeš, a da i dalje budeš pravoslavac (sve dok kaplju pare). Isto tako je i za džedajstvo. Možda neki džedaji upražnjavaju silu, a džedaji iz drugog sela ne, već recimo obavezno jedu jabuke subotom ujutru. I onda će neki Nedeljko da dođe i da im naplati kaznu zato što nisu "pravi džedaji" ? Pa može, ali tek kad se naplati kazna svima onima koji nisu "pravi pravoslavci".
U svakom slučaju, cela ova tema, u stvari, ne tema već rasprava do koje je u njoj došlo je besmislena, jer kada se radi o religiji, logika i zdrav razum tu nema šta da traže. Religija kao pojam zapravo predstavlja neki skup verovanja, običaja, moralnih i drugih načela, najčešće vezanih za čovekov duhovni deo bića i potrebu za postojanjem neke više sile... i oni koji u celosti ili delimično dele mišljenje sa određenom religijom, odaberu da pripadaju toj religiji. Naravno, najveći je broj onih (a tako je u svakoj religiji da se razumemo), koji iz te religije prihvataju ono što njima lično odgovara, a odbace ono što im se ne sviđa. Međutim, pošto religioznim instituacijama treba novac, ne prave problem oko delimičnih vernika, sve dok ti isti vernici obezbeđuju taj isti novac i svi zadovoljni. Kada bi vernici morali da dokazuju da su zaista 100% pripadnici religiji (po svemu što čini tu religiju), kojoj zvanično pripadaju, bojim se da bi jedno 0.001% ljudi na planeti ostalo religiozno, a ostali bi morali da pređu u ateiste ili da izmisle neku svoju religiju koja je više u skladu sa njihovim pogledom na svet.
I kad smo već kod ateista, ne, to nije religija, jer ateisti pre svega nemaju potrebu za postojanjem neke više sile i nekakvog duhovnog povezivanja sa istom, pa samim tim nemaj ni sistem verovanja koji je vezan za to, pa samim tim ne mogu biti religiozni. Oni koji ipak veruju u nešto ili pak ne veruju da Bog postoji, jednostavno nisu pravi ateisti. Pravi ateista se jednostavno ne bavi Bogom, niti religijama, već je indeferentan u odnosu na oba pojma. Antiteisti su nešto drugo, no da se ne zavlačimo sad u te duboke diskusije, jer nikada nećemo isplivati iz istih. Poenta je da je vera subjektivna kategorija i da svako ima prava da veruje u šta hoće, a da ne bude kažnjen za to, iako to verovanje možda nije u skladu ni sa jednom mainstream religijom. A to što pojedinci imaju problem sa tim je samo njihov problem.
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti