Citat:
Penzija ili alimentacija
Onaj isti Berislav Krajina je izgovorio i ovo: "Na predlog Predsedništva SFRJ, Savezno izvršno veće je Jovanki Broz 19. juna 1980. izuzetno odredilo penziju u visini najvišeg ličnog dohotka funkcionera u Federaciji".
Jovanka Broz u svom "Otvorenom pismu" o tome kaže: "Prva tri meseca posle Titove smrti nisam dobijala ništa, zatim su me uveravali da ne mogu dobiti Titovu penziju i da bi mi znatno bolje bilo da uzmem svoju vojnu penziju. Odbila sam, jer sam demobilisana još 1953. pa stoga imam pravo samo na Titovu penziju, zato što sam bila njegova zakonita žena i tu sam penziju ne samo zaslužila nego i zaradila. Zatim me je drug Fadilj Hodža dugo uveravao da nema nikakvih dokumenata na osnovu kojih bi mi mogli dati tu penziju, da Tito nikad nije primao platu, da on to dobro zna jer je na tome radio. I to sam opovrgla, jer smo mi i živeli od te plate. Napokon je došao drug Špiljak i tražio da se opredelim da li ću da uzmem penziju Srbije ili Hrvatske, da bi mi u jednom pismu saopštio da bi pun iznos Titove penzije bio 1,900.000 starih dinara, a da mi je određen znatno viši iznos. To je, uglavnom, priča o penziji, ili alimentaciji, za koju, uzgred budi rečeno, nikad nisam dobila nikakav zvanični akt, a za ovih pet i po godina isplaćivana mi je na ruke i u gotovu".
Priča se da je tako ostalo do dana današnjeg.
Bojala sam se
Posle pečaćenja Titovog kabineta Jovanku Broz posećuje Sergej Krajger i saopštava joj da će doći komisija koja će preuzeti Titovu arhivu i popisati stvari u njenom prisustvu.
"Ta mučna premetačina je trajala od jedanaest sati pre podne do duboko u noć", pisala je Jovanka u "Otvorenom pismu". "Ujutru su sve to nekud odneli. Ništa nisu pomogla uveravanja da su to moja lična pisma, računi, dokumenti. Bila sam sama u kući, sve osoblje koje je tu radilo nekud je poslato. Bila sam sa deset nepoznatih ljudi i bojala sam se. Bojala sam se čak i za svoj život. Kad su počeli obijati vrata, pozvala sam svoju sestru Nadu da dođe. Ona je prisustvovala celoj toj mučnoj situaciji čišćenja. Pri odlasku, prišao mi je taj Nikolić i zapretio da će "ako Nada bude govorila šta je tog dana videla, to i glavom platiti".
"Nijedna od stvari koja mi je tom prilikom i na takav način oduzeta ni do danas mi nije vraćena, niti sam na bilo koji način obaveštena šta se desilo s njima. Bila sam toliko užasnuta, zaprepašćena, ojađena i uvređena da se tako nešto dešava u Titovoj kući svega dva meseca i sedam dana posle njegove smrti da sam pala u krevet".
Mislim da su samo ova dva pasusa dovoljna da se shvati zasto cuti...
Nego Josip Broz, izgleda nije imao bas sve na broju, niti planirao da posle njega ista ostane, kad je takvu ekipu bez integriteta uspeo da okupi oko sebe... koja posle nije imala ni trunke casti, pa je ovako postupala sa njegovom zenom. Valjda su oni sa integritetom, idealisti, zavrsili po kojekakvim zatvorima, otocima, i plitko iskopanim grobnicama po sumi (ako su imali tu nesrecu da prezive rat, ili ne poginu pred kraj rata od metka u ledja)... pa je ostala samo ekipa spremna da se pretvara da veruje u stvar, i klima glavom, dok ne uspe da se reshi age... i onda zasedne, prigrabi svojih pet minuta...
Naslednike te ekipe danas imamo prilike gledamo... kako nas vode u svetlu buducnost.