Odin D.
Prosle godine negdje pred bozic sam putovao vozom preko granice. Sa mnom u kupeu je bila neka mladez, neki momak i djevojka, koji su se vracali u Srbiju iz Madjarske.
Negdje oko 2 nocu smo bili na granici, Kelebija.
Usao neki zadrigli neobrijani carinik cija pojava podsjeca na lopovskog pripadnika neke od paravojnih formacija s pocetka devedesetih.
I pronadje kod one djevojke neku masinicu za rucno pravljenje cestitki, nesto u fazonu jednokratne razbibrige za tinejdzere, velicine omanje kutije keksa, pretpostavljam nesto u sta se stavi parce papira i nekih sljokica i onda se to valjda nekako pritisne ili sta i onda se te sljokice zaljepe za papir i ti onda ti kao imas neku rucno pravljenju cestitku da njome odusevljavas senilnu baku i njene prijateljice.
Onako na prvi pogled, izgleda kao nesto na sta ne vredi potrositi ni 5 evra.
I osorio onaj podrigli dzak govana na njih da se radi, pajz'sad, ni manje ni vise nego o INDUSTRIJSKOJ MASINI namjenjenoj INDUSTRIJSKOJ PROIZVODNJI te poceo pretiti nekim suludim novcanim kaznama i oduzimanju robe zbog POKUSAJA SVERCA INDUSTRIJSKE MASINE, dok se ona cura nije rasplakala sto je njega dodatno motivisalo da nastavi sa pretnjama...
Zao mi je sto nemam neke slike toga da vidite kako izgleda ta "industrijska masina" koja neupucenom posmatracu izgleda kao neka od onih plasticnih igrackica zivopisnih boja sa cvjeticima za malu djecu sto glumi npr. peglu, fen, sporet i sl...
Sav nastup tih "organa" carine i psihoza koju stvaraju tim nastupom mi je stvorilo utisak kao da se nalazim u nekom vozu za Sibir tamo negdje iz Staljinovog vremena.
Zalosno, zalosno....