Errrr ne... malo je komplikovanije od toga. U stvari, dosta je komplikovanije. Ne možeš posmatrati radnu snagu kao neku univerzalnu kategoriju, jer ne poseduju svi radnici iste kvalifikacije, ista znanja, iste sposobnosti, iste ambicije, iste talente, ne zanimaju ih iste stvari, ne rade isti posao, itd. Shodno tome, ne postoji univerzalni višak radne snage, kao ni univerzalni manjak radnih mesta. Postoji samo manjak ili višak radne snage i radnih mesta u određenim oblastima. E sad, najveći višak radne snage postoji u nekim poslovima koje svaka radno sposobna osoba može da radi... a to su recimo rad na kasi u nekoj prodavnici, radnici na utovaru i istovaru u magacinima, prodavci i prodavačice u buticima i drugim maloprodajnim objektima i slično. Naravno da tu nema posla za sve, jer naprosto previše radnika konkuriše na takvo radno mesto.
Sa druge strane, u nekim oblastima postoji ogroman MANJAK radne snage... a to su pretežno zanimanja koja imaju veze sa novim tehnologijama, tipa programiranje, analitika, administracija... mada fale dosta i varioci, inžinjeri, razni menadžeri... I to ne da je manjak, nego je manjak. Ja nekad mesecima ne mogu da pronađem radnika, a dam oglase na 50 mesta.
E sad, kako se to rešava u slobodnom tržištu. Pa tako što će sam sistem terati ove koji nisu dovoljno kvalifikovani da se obučavaju i usavršavaju za neke poslove gde je manjak radne snage. Ili to, ili će biti bez posla i gladovati. Znam, zvuči surovo, ali šta drugo. Evo, reci sam, da si vlasnik nekog hipermarketa... da li bi uposlio 300 kasirki i davao im punu platu, samo zato da bi sve one imale posao, a ne trebaju ti jer imaš svega 15 kasa, što znači da bi njih 30 radilo u 2 smene, a njih 270 ne bi radilo ništa. Ta ideja je pokušana u SFRJ, pa smo videli kako se to završilo. Sve firme su otišle u minus, proizvodila se roba najgoreg kvaliteta, ni u čemu nismo bili konkurentni, krckale su se pare, a nije se stvarala nova vrednost... i onda se desilo ono što se neminovno dešava sa takvim sistemom, urušio se u sebe i doneo devedesete. Treba li da se podsećamo šta je bilo devedesetih ?
Dakle, nijedan sistem nije savršen, i uvek će u svakom sistemu postojati određen procenat nezaposlenih, ali ako pogledaš moderne kapitalističke sisteme videćeš da je taj procenat uglavnom ispod 5%. U komunističkom sistemu je taj procenat 0%, ali zato kad se taj sistem uruši (kao što se urušio svuda gde je pokušan), iza sebe ostavi ljude koji ništa ne umeju da rade, pa onda procenat nezaposelnih poraste na 30%, ako ne i više. Toliko je u Srbiji recimo nezaposlenih trenutno.
Prema tome, svako ko ima 2 grama mozga može da zaključi koji je sistem bolji i što je najbitnije, dugotrajniji.
[Ovu poruku je menjao Marko_L dana 19.08.2012. u 17:41 GMT+1]
-Odracuonogakomijedrpiorazmaknicu.
-Ne rxdi mi txstxturx, kxd god hocu dx
ukucxm "x" onx ukucx "x".
-Ko kaaz e da ja neuummem da kuuca
m.
-Piše "Insert disk 3", a jedva sam i ova
dva ugurao u drajv
-Postoje samo dve osobe kojima
verujem, jedna sam ja, a druga nisi ti