Bio bi mnogo vise kao Srbija, steciste razmazene nikad emotivno sazrele dece nesrecne i tuzne sto taj idealni utopijski svet koji su zamislili njihovi deciji umovi nikako ne uspeva da opstane u praksi.
Simpaticno je kad slusas neko dete kako prica o ozbiljnim stvarima, ali nikad ne treba izgubiti iz vida ko je stariji i na cijim plecima lezi odgovornost. Da kazemo seljacki, ko kosi a ko vodu nosi. Da nije tako deca bi imala licne karte i mogla bi da rade, zive sami, placaju racune i osnivaju svoje porodice. Pa im opet to ne dozvoljavamo iz sijaset razloga, od kojih je medju najvaznijima emotivna nezrelost.
Simpaticno je kad slusas neko dete kako prica o ozbiljnim stvarima, ali nikad ne treba izgubiti iz vida ko je stariji i na cijim plecima lezi odgovornost. Da kazemo seljacki, ko kosi a ko vodu nosi. Da nije tako deca bi imala licne karte i mogla bi da rade, zive sami, placaju racune i osnivaju svoje porodice. Pa im opet to ne dozvoljavamo iz sijaset razloga, od kojih je medju najvaznijima emotivna nezrelost.
Potpis
Sloba je za 12 godina promenio antropološki kod srpskog naroda. On je od jednog
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić
naroda koji je bio veseo, pomalo površan, od jednog naroda koji je bio znatiželjan, koji
je voleo da vidi, da putuje, da upozna,
od naroda koji je bio kosmopolitski napravio narod koji je namršten, mrzovoljan,
sumnjicav, zaplašen, narod koji se stalno nešto žali, kome je stalno neko kriv - Z.Đinđić
