Citat:
Nedeljko: Batalite trola. Vidite da se ne služi argumentima, već etiketama i seljačkim abrovima. Istina je ono što on kaže da je istina i gotovo.
Osim ispoljavanja jetkosti i primitivnog ego tripa stvarno bih voleo da se od tebe na ponuđene fakte čuje i
aber(
Šćeko!
) argumenta i to van konteksta aktuelnih mitova i legendi.
Može?
Teško...
Zašto?
Pa evo...
Citat:
Patriotizam je – usprkos tome što „lijepo zvuči“ na prvi pogled – ipak jedna bitno egocentrična pozicija. Zašto?
Upravo zato što već u njegovu pojmu (bitnom određenju!) leži nepoštovanje čovjeka kao čovjeka, pa se poput nacionalizma svodi na puku biologijsku (da ne kažemo „zoologijsku“!) osnovu i bitnu orijentaciju.
Nacionalist i nacionalizam (pa kao što vidimo i patriotizam) ostaju i zastaju u predvorju ili na pragu povijesnog i ljudskoga, pa u sebi ne sadrže nikakvih istinskih humanih vrijednosti, nego su naprotiv antipod ljudskoga.
Zato ovdje treba još jednom naglasiti: nacionalist je primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još-ne-oblikovana, u sebi još-ne-oplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija. Ako je dakle duh ono opće i zajedničko, onda je nacionalizam kao takav upravo – anti-duh, jer svoju (nacionalnu) posebnost, odnosno svoju partikularitet podiže na nivo principa (dakle: općosti).
A to je prema klasičnoj njemačkoj filozofiji – koja je tragala za korijenom zla (tzv. radikalno zlo) prava bit – zla, koja i jeste to podizanje partikulariteta na nivo principa (to je ono: ja, pa ja, i nitko i ništa drugo!).
Zato i utoliko nacionalizam i jeste to – zlo, koje ne spaja nego razdvaja ljude, jer ih negira u njihovoj pravoj biti – čovječnosti. A tu leži sva strahota te neljudskosti koja nije dozrela do humanoga, pa u samoj sebi njeguje taj pakao razdiruće unutrašnjosti ili razdrte svijesti, koja nikako da prodre do svoje samosvijesti kao slobode u sebi samoj!
Jer, sloboda počinje u vlastitoj oblikovanoj unutrašnjosti, da bi se mogla potvrditi i u objektivnom životu s drugima kao zreli plod rada na samome sebi. Bez toga i dalje raste i cvjeta – zverinjak u nama i oko nas! Sloboda je ostala pred vratima puke nereflektirane samovolje. Ona se ovdje zove – nacionalizam…
…Nacionalizam je naime po svojoj bitnoj intenciji i po samoj svojoj srži (a to je suvremeni naci-fašizam ovog – XX – stoljeća doveo do poslednjih konsekvencija!) pokret, kojemu je najviša vrijednost i vrhovni cilj – ne čovjek pojedinac, nego upravo suprotno tome (nacionalni) kolektivitet. Kada bi nacionalisti rezonovali racionalno (što oni ne mogu baš kao takvi!), onda bi morali uvidjeti tu bitnu razliku, ali kada bi bili racionalni, prestali bi biti – nacionalisti (a to je tzv. circulus vitiosus), pa se tu krug nužno zatvara.
Nacionalizam, naime, počiva, i to isključivo počiva na – sentimentu, blago rečeno, pa taj sentiment vjerojtno proizilazi iz genetski naslijeđene i naknadno u obitelji ili okolini odnjegovane, i tako duboko u podsvijesti sačuvane jezgre tog atavističkog sindroma. Grubo, ali pogođeno rečeno, takav se tip pojedinca bori u samome sebi protiv samog jezgra ljudskosti, pa krećući se linijom manjeg otpora istraje na svojoj pukoj prirodnosti.
Linija manjeg otpora u ovome se slučaju sastoji upravo u tome, što biti čovjek nije nešto naprosto dano ili na-rođeno (nitko se nije naprosto rodio čovjekom, jer to je bitna karakteristika životinje, kojoj je dostatno da se izlegne i da od mladunčeta izraste u svoju punu zrelost, i to u skladu sa svojom unaprijed danom i zadanom vrstom kao vlastitom prirodom, ona jeste ta priroda, i bitno ostaje njoj primjerena). Čovjeku to jednostavno – nije dano. Ali je, naravno, vrlo komotno i ne zahtijeva mnogo truda da se bude i ostane to što bez napora – naprosto jesi!
Čista priroda. Kada iz sebe ne možeš – doslovno rečeno – napraviti čovjeka (to se naziva i: raditi na samome sebi da bi postao to i to, kako bi svojim vlastitim djelom, trudom, mukom, „u znoju lica svoga“, kao što kaže već Biblija, stvaralaštvom – da bi dakle postao konkterno društveno i prije svega posebno ljudsko biće, sa svim svojim, tek tom djelatnošću razigranim i manifestiranim sposobnostima i talentima, koji te tako čine individualnošću i osobenošću), onda ti još preostaje samo da se pozoveš na jedinu moguću općost u smislu generalnosti, za razliku od univerzalnosti (za koju bi Hegel rekao da si čovjek po sebi, tj. po svom pojmu, jer nisi više životinja, ali još nisi čovjek za sebe, jer to nisi još postao svojom specifičnom ljudskom djelatnošću), to jest na – hrvatstvo.
Kako ne bi „svisnuo od muke u svojoj neoblikovanoj usamljenosti“, ti se prikloniš, baš tako: prikloniš se ili prisloniš ( da ne padneš u ništavilo) drugima sličnim sebi, koji su takođe ostali to ljudski prazno ništa ili čista (rodovsko-plemenska) – prirodnost.
Pa si onda „bar nešto“ – Hrvat!, pa se time onda možeš čak i „ponositi“, jer ti ništa drugo ne preostaje. Dakle, kada nisi u sebi imao dostatne snage da postaješ čovjekom (jer to je mukotrpan proces koji traje čitava života!), pa je dospijeti k sebi kao čovjeku jedini istinski zadatak, onda si i ostao puko ništa.
Taj se zadatak naime uvijek iznova postavlja pred tebe na putu k sebi kao oblikovanoj i oplemenjenoj ljudskoj jedinki, te upravo to sačinjava jedinu istinsku radost čovjekovu, koji se onda slobodno može pogledati u zrcalo, a da se ne stidi pred samim sobom…“
Prof.dr.Milan Kangrga
Obzirom da je ovaj tekst apsolutno univerzalnog karaktera sa aspekta nacionalnog, to ti je odgovor i na "Kameruna" kojeg si gore pomenuo, e, a da ne pomisliš da samo nesrbi ovako razmišljaju, uverićeš se ovim
Citat:
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI ZA NACIONALIZAM
KO IH JE ZAVADIO?
Izjava na meiling listi “Ljudska prava”:
“Da nije bilo Zapadnih imperijalnih interesa, sukoba u našoj domovini
ne bi ni bilo.”
Odgovor:
Do pred kraj XVIII veka crnogorsko pleme sa plemenom je vekovima
bilo u ratu.
Ko ih je zavadio?
Amerikanci?
Kakav je to karakter populacije koja se da izmanipulisati?
Hajde, probaj da pozavadiš američke državice da zarate između sebe!
Onaj ko pristaje na duh zavade je svakako više lud od onoga ko ima
za cilj da taj sukob iskoristi.
Smatram da smo svi više manje odgovorni za ovaj rat na prostorima
bivše Jugoslavije devedesetih godina. Opet, iskreno ne verujem da
je većina našeg naroda bila nacionalistički i šovinistički nastrojena za
vreme rata, ali je očigledno da je većina nas bila saučesnik u zlu, bilo iz
sujetnog straha od gubitka odobravanja, bilo iz sebičnog kukavičluka.
Onaj isti sujetan strah od gubitka odobravanja drugih ljudi, zbog kojeg
pristajemo na prepisivanje na času ili na ispitu, jeste ta ista nepobeđena
sujeta koja nas navodi da se odričemo poštenja i pravičnosti kada treba
da ustanemo u odbrani onih koji predstavljaju ugrožene i neomiljene
manjinske grupe u našem okruženju. Sujeta i kukavičluk nisu ništa manje
zlo od same mržnje, jer nas oni navode da svojim neopiranjem zlu
stvorimo klimu u kojoj zlikovci mogu da rade šta god požele.
................................................................................
STRAH OD DRUGAČIJEG MIŠLJENJA
Kada smo zastupnici zablude, tada se plašimo drugačijeg mišljenja,
jer nismo u stanju da razumnim argumentima odbranimo sopstveno mišljenje.
Strah od tuđe kritike rezultuje formiranjem tabua u koje ne sme
da se dira, kao i sklonošću da se ne poštuje sloboda drugog čoveka da
odgovorno misli i da se slobodno izražava. Osoba koja ne želi da odgovorno
proveri ispravnost sopstvenih uverenja, plaši se svakoga ko svoja
uverenja odgovorno preispituje, kao što se često oseća ugroženom i od
onoga ko ima drugačije mišljenje od nje same.
Prokletstvo nacije str.46 i 53
Sve ovo i još puno vrednih promisli, delo su Miloša Bogdanovića.
Citat:
dejanet:
A ovo o slobodi govora ovde je smesno,
U tom i malo širem kontekstu sam i pomenuo godine @IUOP_1.
Sad treba da očekujem objektivnu procenu doba od nekoga ko je u to vreme u najboljem slučaju mogao s dužnom pažnjom da prati crtane filmove!?