Sta mu treba... pa recimo da je covek zivotinja koja ako ne prozivi nesto, ne stekne odredjeno iskustvo, ima problema da shvati i razume problem, uzrok i posledice. Dakle, zivotinja koja uci iskustvom. Sto vece iskustvo - zivotno - to veca sansa za razumnije sagledavanje problema i odmereniju reakciju/reshenje u istoj ili slicnoj situaciji.
Uzimajuci to u obzir, recimo da bi virtulna stvarnost (matrix fazon) u kojoj bi covek za svojih fizickih godinu dana, proziveo 50 godna virtuelnih ratova, gladi, straha, ljubavi, opstanka u prirodi, bolesti itd. - bila prava stvar za prosvecenje i unaprednje svesti o sirokom dijapazonu problema.
Onda bi mozda, samo mozda, umesto licne sebicnosti i samozivosti, mogao da promni nacin ponasanja i razmisljanja, i dela mnogo odgovornije. Kako prema sebi, tako i prema drugima i celoj planeti.
Dakle, brain to virtual reality interface
