Nažalost primetio sam da u našem narodu postoji izražena mržnja prema nauci. Najpre sam to primetio kod učenika kojima sam privremeno držao informatiku, a zatim sam to počeo da uočavam na svakom koraku. Kod mladih ljudi to možemo pripisati ogadjenošću školom i načinom na koji se uči. Problem je što se ta mržnja nastavlja i kasnije u odraslom dobu.
Drugo jako je problematično što je veliki deo nacije, uključujući i one što bi trebali biti intelektualci, funkcionalno naučno nepismen. Shvatam da ne može svako da bude stručan u svakoj oblasti ali neki minimalni fond opšteg naučnog znanja mora postojati. Problem je u tome što kod nas čim izadju iz škole odmah sve zaborave. Shvatam da je to posledica lošeg školskog sistema ali je takodje i problem u odnosu običnih ljudi prema nauci. Ovde postoji izražena antinaučna klima koja se ponekad graniči sa otvorenom mržnjom prema nauci.
Takva antinaučna klima naravno proističe iz neznanja. Čovek se prirodno boji onoga što ne razume. Ali strašno je dokle to kod nas može da ide. Najpre kod nas nauku gledaju kao bespotrebnog potrošača para, pa čim se objavi vest o bilo kakvom ulaganju u nauku u Srbiji, odmah kreće lavina negativnih komentara tipa: Koliko se inkubatora moglo kupiti za te pare, narod nema leba da jede a oni prave superkompjuter, ....
Zatim ne postoji ni elementarno znanje šta nauka jeste a šta nije, usled čega često možete čuti kako kod nas nauku (nažalost i neki profesori a kamoli obični ljudi) komentarišu sa: "Ma nije to tačno to je samo teorija, teorija nema veze sa stvarnošću" , "Otkud oni znaju da je to tako", "Ja mislim da to nije tako već ...." Što govori da nepostoji ni elementarno znanje šta je to teorija, šta naučna istina, eksperiment , činjenica....
Zatim postoji negativano gledanje na nauku kao nešto štetno, što je u službi zla, nešto što će pre doneti nesreću nego progres. Ponekad pogledajte komentare ispod naučnih vesti i videćete strah, paranoju, opsednutost teorijama zavere...
Meni lično su najfascinantniji oni što smatraju da nauka (i progres) i tradicionalno ne mogu ići zajedno. Ima kod nas ona vrsta ljudi koja misli da što je zadrtija to je tradicionalnija.
Drugo jako je problematično što je veliki deo nacije, uključujući i one što bi trebali biti intelektualci, funkcionalno naučno nepismen. Shvatam da ne može svako da bude stručan u svakoj oblasti ali neki minimalni fond opšteg naučnog znanja mora postojati. Problem je u tome što kod nas čim izadju iz škole odmah sve zaborave. Shvatam da je to posledica lošeg školskog sistema ali je takodje i problem u odnosu običnih ljudi prema nauci. Ovde postoji izražena antinaučna klima koja se ponekad graniči sa otvorenom mržnjom prema nauci.
Takva antinaučna klima naravno proističe iz neznanja. Čovek se prirodno boji onoga što ne razume. Ali strašno je dokle to kod nas može da ide. Najpre kod nas nauku gledaju kao bespotrebnog potrošača para, pa čim se objavi vest o bilo kakvom ulaganju u nauku u Srbiji, odmah kreće lavina negativnih komentara tipa: Koliko se inkubatora moglo kupiti za te pare, narod nema leba da jede a oni prave superkompjuter, ....
Zatim ne postoji ni elementarno znanje šta nauka jeste a šta nije, usled čega često možete čuti kako kod nas nauku (nažalost i neki profesori a kamoli obični ljudi) komentarišu sa: "Ma nije to tačno to je samo teorija, teorija nema veze sa stvarnošću" , "Otkud oni znaju da je to tako", "Ja mislim da to nije tako već ...." Što govori da nepostoji ni elementarno znanje šta je to teorija, šta naučna istina, eksperiment , činjenica....
Zatim postoji negativano gledanje na nauku kao nešto štetno, što je u službi zla, nešto što će pre doneti nesreću nego progres. Ponekad pogledajte komentare ispod naučnih vesti i videćete strah, paranoju, opsednutost teorijama zavere...
Meni lično su najfascinantniji oni što smatraju da nauka (i progres) i tradicionalno ne mogu ići zajedno. Ima kod nas ona vrsta ljudi koja misli da što je zadrtija to je tradicionalnija.