Okrečite Beograd!
i
Očistite Beograd!
Beograd je jedan jako prljav grad, sramota me je što pripadam ovom narodu.
Sramota me je jer ne znam šta da kažem svom malom sinčiću kada neko ispred mene,
dok se šetamo, baci pikavac, ili kesu, ili flašu na ulicu ili izvali neku šlajmaricu onako sočno...
A sa druge strane ga učim (kako su i mene moji učili) da najmanji papirić ne bacim na ulicu već da čekam
kantu sa đubretom.
Tolika količina đubreta, nekulture i odvratnosti (kako kod starih, tako i kod klinaca) nikada nije bila ovoliko
prisutna u Beogradu.
Jadan smo mi narod... I zaista apsolutno ne verujem da će ikada ovde biti bolje.
Ceo život čekam da bude bolje i... ode mi pola života. Ko god je zapalio preko, zavidim mu.
Sećam se neke 89-90 kad sam bio u Minhenu, moj teča sa kojim sam išao, nije puštao kvačilo na semaforu
da mu Yugo ne bi zadimio prilikom kretanja, jer, kaže, ako zadimi isključiće nas iz saobraćaja jer zagađujemo okolinu.
A, pre par dana, ja vozim iza taksiste i bukvalno se gušim u izduvnim gasovima jer je sipao ko zna šta umesto dizela
i proizvodi neverovatne količine dima i smrada. Prolazimo pored policije i naravno ništa....
A u Nemačkoj pre 25 godina su zbog dimića iz auspuha isključivali iz saobraćaja...
Ih bre...
Izvinjavam se što sam se raspisao malko, ponelo me :)
Tada sam pogledao kroz prozor... Imao sam sta da vidim... Napolju je bila fabrika MACIJE TRAVE! Morao sam nesto da ucinim!