Nerazumne cene delova, sve ostriji propisi i pritisak drzave na konzumente auto industrije, postavljaju najveci deo ogranicenja pri izboru.
Korisnik sam postavlja sopstveni limit investicije.
Naci auto 5-8 godina, pa cak u sulcaju izuzetnog odrzavanja i do 10, za male pare je izuzetna i vrlo retka prilika i okazion, i tesko se moze ustanoviti kao "pravilo".
Automobile satire vreme, godine i predjena kilometraza.. Kilometraza i delimicno godine se kompenzuju korektnim odrzavanjem.
Naravno da svako ispostavlja sve zahteve, koje auto treba da ima, ali kompromise treba praviti na racun sirokopojasne upotrebljivosti(i za svadbe i za oranje), dizajna i recimo boje, a ne na racun tehnicke ispravnosti ili upotrebljivosti.
A definisana suma za nabavku je prakticno najvece ogranicenje pri izboru polovnjaka..
Prevare u trgovini ne zelim da razmatram, veoma je sroko i neistrazeno podrucje, postoje jasna pravila kako ih izbeci, ali je uvek POHLEPA osnov svake prevare..
Pa treba biti racionalan i umeren u zeljama, koliko je god to moguce. Sto vise potencijalni "okazion" iskace iz normalne trgovine, to je verovatnoca prevare veca...makar bili estradna zvezda
