Nista se ne zaboravlja, samo se neke stvari koje su prethodile ratu malo preskacu, izostavljaju iz knjiga i slobodnih medija, u vec poznatom maniru.
"On February 8, 1949, the South Korean president met with Ambassador John Muccio and Secretary of the Army Kenneth C. Royall in Seoul. Here the Korean president listed the following as justifications for initiating a war with the North: the South Korean military could easily be increased by 100,000 if it drew from the 150,000 to 200,000 Koreans who had recently fought with the Japanese or the Nationalist Chinese. Moreover, the morale of the South Korean military was greater than that of the North Koreans. If war broke out he expected mass defections from the enemy. Finally, the United Nations’ recognition of South Korea legitimized its rule over the entire peninsula (as stipulated in its constitution). Thus, he concluded, there was "nothing [to be] gained by waiting."
The only reason Rhee didn’t launch an attack was due to American reluctance to supply him with the arms and aid he would need: war, when it came, would be on America’s terms, and our leaders had good reason to think it would come sooner rather than later. Washington’s policy was to keep Rhee supplied with just enough arms to control the South. There is also evidence for Congressman Howard Buffett’s contention that the secret testimony before Congress of CIA director Admiral Hillenkoeter proved US responsibility for the war.
Buffett, Republican anti-interventionist from Nebraska, went to his grave demanding the declassification of that crucial testimony: alas, to no avail. And yet what we do know is this: the US government had ample warnings of the pending North Korean invasion, via intelligence reports sent to top cabinet officials well before the June 25 commencement of large-scale hostilities. Yet Washington took no action, either diplomatic or otherwise, to deter the North Koreans.
...
As to who did in reality fire that shot, Bruce Cumings, head of the history department at the University of Chicago, gave us the definitive answer in his two-volume The Origins of the Korean War, and The Korean War: A History: the Korean war started during the American occupation of the South, and it was Rhee, with help from his American sponsors, who initiated a series of attacks that well preceded the North Korean offensive of 1950. From 1945-1948, American forces aided Rhee in a killing spree that claimed tens of thousands of victims: the counterinsurgency campaign took a high toll in Kwangju, and on the island of Cheju-do – where as many as 60,000 people were murdered by Rhee’s US-backed forces.
Rhee’s army and national police were drawn from the ranks of those who had collaborated with the Japanese occupation during World War II, and this was the biggest factor that made civil war inevitable. That the US backed these quislings guaranteed widespread support for the Communist forces led by Kim IL Sung, and provoked the rebellion in the South that was the prelude to open North-South hostilities. Rhee, for his part, was eager to draw in the United States, and the North Koreans, for their part, were just as eager to invoke the principle of "proletarian internationalism" to draw in the Chinese and the Russians.
Having backed the Maoists during World War II, in cooperation with the Soviet Union, the US had already "lost" China, and Truman was determined not to "lose" Korea, too. In spite of the fact that he had ample warning of the North Korean offensive, the President used this "surprise attack" to justify sending American troops to Korea to keep Rhee in power, and in doing so neglected to go to Congress for approval – or even give them advance notice.
A inace, USA je tada sponzorisala i stitila pravog "demokratu":
Sve u svemu, koga interesuje nesto vishe od "trenutno politicki ispravne (zapadne) verzije istorije", neka procita ceo tekst, ako nista drugo da bi dobio reference sta da proveri/istrazi:
http://original.antiwar.com/ju...really-started-the-korean-war/