Citat:
Ivan Dimkovic: Zasto? Jedna celija kancera se sastoji od par stotina milijardi atoma. Ta celija je algoritam koji pokrecu trilioni cata - ali ne binarnih, nego ovih uvrnutih sto ne usporavaju.
Ali ti ovde ne ideš tim putem, već uzimas skup informacija koji su sifrovane u samom molekulu. Ti uzimas sam hromozom i onda preko 23 para hromozoma, praktično razmotavaš jedan molekul DNK. Fora je sto svi ti silno atomi ( trilioni ) ustvari predstavljaju samo jedan prazan prostor jer su oni skup verovatnoća a ne specifična lokacija.
Citat:
Ivan Dimkovic:
AI algoritmi su kul, ali nemoj da se zavaravas da to sto mozes da oponasas gomilu vrlo dobrih fah-idiota koji prepoznaju da li je slika hot dog ili ne-hot dog znaci da si blizu lekova za kancer..
AI algoritmi su kul, ali nemoj da se zavaravas da to sto mozes da oponasas gomilu vrlo dobrih fah-idiota koji prepoznaju da li je slika hot dog ili ne-hot dog znaci da si blizu lekova za kancer..
Ne, to je više kao neka greška u linearnim nejednačinama koja je rešeno maksimiziranjem protoka u usmerenom grafu, kao nekom vrstom generičkog algoritma. Dakle, ne dinamički već se pravi lakom izbor koji je najbolji u datom trenutku ( realno vreme ) jer se tako simplifikuje rešenje i smanjuju pošto rešenja nikada nisu poznata u svakom trentuku. Pošto problem ima potencijal da iskazuje optimalnu podstrukturu, u smislu da se optimalno rešenje problema može konstruisati iz optimalnog rešenja potproblema, i preklapanjem potproblema, što znači da se isti potproblem koristi za rešavanje više različitih primera problema, to sve možemo rešiti prilično brzo koristeći neku vrstu dinamičkog programiranja, kao jedan pristup koji izbegava ponovno izračunavanje rešenja koja su već izračunata. Na primer, najkraći put do cilja iz čvora težinskog grafa može biti nađen koristeći najkraći put do cilja od svih obližnjih čvorova.
To je neka vrsta pseudo slučaja, dakle uvodi se stepen slučajnosti da bi se opet smanjilo utrošeno vreme, ali kao neka vrsta genetičkog algoritma, upravo jednaka heurističkim algoritmima jer je ideja da se amplituda slučajne veličine smanjuje kako se pribižavamo rešenju.
