Za ovaj drugi snimak, većina nije skontala... jedna varijanta objašnjenja je u komentarima na YT.
Ali, druga, možda ispravnija varijanta je aluzija na to da je u stvarni moderan hrvatski bliži ruskom jeziku, dok je srpski, uprkos tome što su slavenosrpski i crkvenoslovenski bliži ruskom, udaljeniji od ruskog nego moderan hrvatski jezik (ne mislim na gramatiku i sl., već na pojedine reči), pa imate one "teorije zavere" da su hrvatima nametnuli srpski književni jezik (ostaje pitanje KO je to nametnuo hrvatima, Austrija?) kako bi ih približili srbima (navodno sa ciljem da ih kasnije pokatoliče), a Vukovom reformom srpski književni i govorni je "iskvaren", pa i danas ima onih koji smatraju da je hrvatski čistiji srpski od ovog kojim mi u Srbiji govorimo (opet kažem, ne misli se na gramatiku, jer hrvati često kažu npr. integrirati umesto integrisati i sl.).
Međutim, nije samo ovde dao kontraverznu izjavu koja se može shvatiti na različite načine, postoje još neke, npr. sa koncerta u Sarajevu (peva za pale borce), kao i izjava da će u Banja Luci održati koncert kad tamo bude mogla da ga sluša ista publika kao pre rata. Dakle, u Splitu je publika ista kao pre rata, ali u Banja Luci nije?
Možda se ovo za Banja Luku odnosi na političku situaciju, odnosno neće da peva publici koja bira takvu vlast (koja je tek nedavno promenjena).
To što mi smatramo da sa takvim stvarima ne treba da se šali i ostavlja drugima prostor za različita shvatanja i tumačenja nekima ne znači mnogo, a Balašević je upravo voleo da daje izjave koje su mogle da se tumače na dijametralno suprotne načine.
Svi moramo jednom umreti, i što kaže narod, bitno je da se ide po redu, dakle, nije tragedija kad umre neko stariji, jeste možda za članove porodice, ali tragedija kad roditelji sahranjuju svoje dete, a ne obratno, osim kada neko jednog ili oba roditelja izgubi prerano.
A o nečijim delima sve će reći vreme i publika, mnogi su za života bili slavni, a posle deceniju-dve bili zaboravljeni, dok ima dosta i suprotnih slučajeva.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.