Pričao sam nekolicini o nekom mom školskom drugu, i pomenuo da je on sada u Švedskoj. I onda sam nakon reakcije prisutnih shvatio da imam potpuno drugačiju percepciju odlaska iz Srbije (ex Jugoslavije) u inostranstvo od prosečne koja se nameće sa medija.
Meni je ta činjenica da je neko morao da napusti domovinu jednostavno indikacija da je čovek bio NEUSPEŠAN u životu. Činjenica da je neko morao otići u (uvrnutu) Švedsku (ili bilo koju uvrnutu poremećenu zapadnu državu) da živi i radi meni je bljutava i takvu osobu zaista smatram neuspešnom. S druge strane osetio sam da neki imaju utisak da je to indikacija USPEŠNOSTI, i kiselo sam se nasmejao.
Uspeh napustiti domovinu

Moja percepcija je da je skoro svako ko napusti svoju zemlju neuspešan, ma šta postigao tamo gde je otišao, a naročito ako ode u neku zapadnu, kolonijalističku i transgenderističku. Možda bi tu mogao da se udene neki izuzetak tipa Nikola Tesla ili tako neke veličine, ali sve ostale ja prirodno posmatram kao neuspešne ili u najmanju ruku osobe čiji mentalni sklop ima veze sa pohlepom i pogrešnim životnim vrednostima pa kao takve ih i ne mogu uopšte uzeti u bilo kakvo normalno razmatranje.
Moja percepcija zapadnog sveta je iskreno i u potpnosti negativna, odvratna, bljutava, satanska, i emigrante tamo doživljavam upravo kao što sam rekao.
Eto, ja samo da pozdravim one koji su "pobegli" iz domovine i priklonili se Đavolu, svesno ili nesvesno. :P