@Java:
Sudska grana vlasti je čudna sorta: Upravnik suda je nadređen nižim službenicima, obezbeđenju, i tako toj sitnoj boraniji. Doduše, ima ingerencije i nad sudijama, upravo u domenu radne discipline i radnih odnosa, ali su sudije generalno inokosne u obavljanju sudijske dužnosti (što je dobro ako sude po zakonu i savesti), i sudsku presudu može da obori (ne i da preinači!) samo sud više nadležnosti. Viši sud može da obori presudu i da je vrati istom sudskom veću na ponovo odlučivanje. Može i da donese presudu (npr. odbacivanje slučaja) ali u svoje ime, time poništavajući presudu nižeg suda, ali opet, ne sme da menja nižu presudu svojim višim autoritetom. Ne znam tačne detalje i pravne finese, odavno sam bio deo sudske administracije (tamo 1998-1999.). od tada su se menjali zakoni nekoliko puta.
U svakom slučaju, sudije-lelemudi su svoje lelemuđenje pravdali slobodnom sudijskom odlukom koliko je vremena dovoljno da se posvete predmetu, i dokle god su formalno obavljali svoje dužnosti (bar minimalan broj zakazanih ročišta mesečno, uz sve moguće manjkavosti i neažurnost), bili su zaštićeni od disciplinske odgovornosti. Neki bi se uroljali u svojoj kancelariji, ali dokle god su bili trezni na suđenju, niko im nije ništa mogao. Takvih je bilo malo ali su bili upadljivi, kao što su bili upadljivi i oni koji ne dolaze na posao.
Citat:
Mislim, kad on kao šef skrene pažnju na radnu disciplinu, da li onda sudija može da se žali na "ugroženosti sudijske autonomije".
Sudska grana vlasti je čudna sorta: Upravnik suda je nadređen nižim službenicima, obezbeđenju, i tako toj sitnoj boraniji. Doduše, ima ingerencije i nad sudijama, upravo u domenu radne discipline i radnih odnosa, ali su sudije generalno inokosne u obavljanju sudijske dužnosti (što je dobro ako sude po zakonu i savesti), i sudsku presudu može da obori (ne i da preinači!) samo sud više nadležnosti. Viši sud može da obori presudu i da je vrati istom sudskom veću na ponovo odlučivanje. Može i da donese presudu (npr. odbacivanje slučaja) ali u svoje ime, time poništavajući presudu nižeg suda, ali opet, ne sme da menja nižu presudu svojim višim autoritetom. Ne znam tačne detalje i pravne finese, odavno sam bio deo sudske administracije (tamo 1998-1999.). od tada su se menjali zakoni nekoliko puta.
U svakom slučaju, sudije-lelemudi su svoje lelemuđenje pravdali slobodnom sudijskom odlukom koliko je vremena dovoljno da se posvete predmetu, i dokle god su formalno obavljali svoje dužnosti (bar minimalan broj zakazanih ročišta mesečno, uz sve moguće manjkavosti i neažurnost), bili su zaštićeni od disciplinske odgovornosti. Neki bi se uroljali u svojoj kancelariji, ali dokle god su bili trezni na suđenju, niko im nije ništa mogao. Takvih je bilo malo ali su bili upadljivi, kao što su bili upadljivi i oni koji ne dolaze na posao.
