Tahioni još uvek nisu dokazani, kao što i ovo moje nije dokazano. Mogu samo reći da su tahioni 'produkti' misaonog procesa a nauka će pokušati da uhvati te tahione negde na nekoj većoj udaljenosti. Tj. da detektuje. Tako da se ne bih oslanjao na te hipoteze jer bi se sama tema i ovaj moj proces rasplinuo i sve bi prešlo u neozbiljnu naučnu fantastiku.
Ja jedino što mogu da dodam to je da se izvrši eksperiment sa magnetnim poljima. Ne verujem da mogu to sam. Nemam vremena ni novca.
I nije u igri NADpritisak nego PODpritisak. A ako misliš da treba oko vrata da nosim Tahionsku ploču, onda smo ti i ja udaljeni svetlosnim godinama.
Da bi determinisali neku pojavu ili vrednost, morate za početak sebi postaviti granice. I to granice u okviru kojih želite i možete da se krećete u svojim tvrdnjama. Idealan je način da za granice uzmete beskonačnost. Onda ste obuhvatili sve prirodne zakone i procese.
S tim u vezi, pokušao bih da osporim tvrdnje da postoji idealni vakuum. Idealni vakuum predstavlja odsustvo materije i energije. I može biti održiv samo u beskonačno malom deliću vremena. Jer, kad 'akcijom' stvorite taj idealni vakum, sledi 'reakcija' a to je punjenje vakuuma. Pošto se sve odvija u bezvremenom prostoru, akcija i reakcija istovremeno deluju. Reakcija neće da čeka da se proces završi.
E = mc(na kvadrat)
Ako uzmemo u obzir da u idealnom vakuumu nema materije, iz same jednačine vidimo da onda ne može biti ni Energije. A kako onda objasniti pojavu da se kroz idealni vakuum prostiru elektromagnetni talasi? Ne možemo. Jer nema materije, nema energije, nema nosilaca naelektrisanja. I to u ovom primeru ne zavisi od brzine svetlosti, ma kolika ona da je.
Tim pokazujemo da u Svetu postoji vakuum koji teži beskonačnosti, ali nikada je ne dostiže. Kažem Svet, mislim na naš Svemir. A pošto se Univerzum sastoji od 8 paralelnih Svetova, jedina tačka gde možemo tražiti idealni vakuum je nulta tačka proboja. A to je tačka koja spaja ove Svetove.
Pitanje za podstrek.
Ako zvuk prostiru veće čestice a svetlost manje, možemo doći do sledeće jednačine:
Vz - brzina zvuka u vazduhu = 340 m/s
Vc - brzina svetlosti u vazduhu = 300 000 000 m/s
Mz - masa nosilaca zvuka (tahioni)
Mc - masa nosilaca svetlosti (fotoni)
Vz/Vc = Mz/Mc
340/300 000 000 = 1,1333*10(na)-6
Ovo je empirijska - 'približna formula' i daje približni rezultat.
Zaključujemo, da je razlika u masi između tahiona i fotona jednaka toj konstanti. Nazovimo je 'konstanta proboja'.
Za sada se smatra da tahioni u stanju mirovanja imaju imaginarnu masu. A fotoni u stanju mirovanja masu jednaku nuli. Ova konstanta pravi izvesnu paralelu i otvara nova pitanja.
Takođe se smatra da tahioni putuju brže od svetlosti. Što nas dovodi do sledeg poređenja:
U stanju mirovanja sledi da je Tahionska energija VEĆA od Svetlosne energije koju je definisao Ajnštajn.
Evo još jedan eksperiment iz područja elektromagnetizma: uzmimo bifilarni namotaj (namotaj koji je tako motan da poništava sopstveno magnetno polje kada se kroz njega propusti struja). Gde se po vašem mišljenju utroši električna energija koju mu damo puštajući struju kroz njega, ako se ne utroši na stvaranje magnetnog polja kao kod normalnih namotaja? Da li se utroši baš na poništavanje magnetnog polja u njemu ili na nešto drugo?