Za Južnokinesko more nisi u pravu, po međunarodnim zakonima države imaju ekonomska prava na pomorske resurse do 200 milja od svoje obale, u slučaju preklapanja moraju da se dogovore o podeli teritorije, a Kina je otišla preko 1000km od svoje obale i proširila neke grebene, tj. nenaseljena ostrvca koja nikada nikome nisu pripadala.
Doduše, kroz istoriju je bilo još nekih primera, npr. kako su Havaji postali deo SAD, ne samo onih nekoliko naseljenih ostrva, nego popriličan broj manjih ostrva u bližem i daljem ogruženju, potom pomorska baza Guam, jednostvano u Drugom svetskom ratu oslobodili ostrvo od japanaca i proglasili ga svojom teritorijom, nemam sad vremena da merim koliko milja od svoje najbliže teritorije - Havaja, mada u ovim slučajevima se ne radi o napuštenim grebenima.
Nije sporno da USA rade to što rade, ali to isto rade i druge velike sile, posebno u ovom slučaju Kina. Samo što za ostrvom Guam ne kuka nijedna država u okruženju, a na ponašanje Kine u Južnokineskom moru se žale i Vijetnam i Filipini koji su kod nadležnog međunarodnog suda dobili spor protiv Kine, ali Kina to ne priznaje.
Drugo, argument "zašto se zove Južnokinesko more" nije validan, filipinci ga nikada nisu tako zvali, a kad bi se tako gledalo, onda bi ceo Indijski okean trebao da pripada Indiji, pa bi oni Kini mogli da zabrane pristup celom Indijskom okeanu.
Što se tiče Gruzije, u svakom ratu postoje DVE verzije istine. Jedna je da su nakon osamostaljivanja Gruzije krenule oružane akcije separatista u Abhaziji i Južnoj Osetiji koje je vojno i logistički pomagala Rusija, koja je potom i aktivno uzela učešće, i sve to "da se spreči etničko čišćenje", druga je da su upravo ti separatisti počinili etničko čićenje gruzina na tim teritorijama.
Realnost je negde između, da se desilo oboje pomalo, a ključni uzrok su u stvari geostrateški interesi Rusije u tom regionu. I naravno interesi SAD da spreče ostvarivanje tih interesa Rusije.
Istina je negde između, a "Oluja" nije baš najbolji primer, jer se u tom slučaju vojska Republike Srpske Krajine povukla maltene bez borbe, pošto su dobili takva naređenja (nemam link na internetu, ali tako su tvrdili svi studenti sa kojima sam studirao, a čije porodice i šira famiija su Knina i okoline), to si morao da vidiš sa Miloševićem dok je bio živ, pošto je dokazano da je imao zajedničku firmu sa Tuđmanom i da su redovno komunicirali preko telefona upravo tih 90-ih dok su huškali Srbe i Hrvate da se međusobno ubijaju.
Običnim ljudima je svejedno u kojoj državi žive, dok su koliko-toliko zadovoljni svojim životom, velike sile su te kojima nikada nije dovoljno teritorije, a to što jedna sila krši međunarodno pravo ne znači da je u redu da to isto radi i druga, treća, itd.
Nemačka i Francuska su nakon više od 2 veka krvavih ratova rešile da je umesto klanja oko granice bolje da naprave uniju u kojoj granice neće biti važne, ovi na Istoku zaostaju upravo tih 1-2 veka.
SFRJ je bila relativno dobar primer kako može da se izbegnu svi ti problem oko međudržavnih granica 2 ili više naroda, ali je greška napravljena u tome što su formirane republike uglavnom na nacionalnoj ili kvazinacionalnoj osnovi (osim BiH, koja je bila "Jugoslavija u malom"), bolje da je formirano 50 ili više okruga, bez ikakvih republika i pokrajina.
U vezi teme, SAD se mogu raspasti samo nekim velikim ratom, isto kao i Rusija ili Kina, u pitanju su nuklearne sile, interno vode surovu borbu protiv svakoga ko je pretnja po sistem (bilo da je taj sistem poštovanje zakona i procedura ili slepo poštovanje moćnika na vlasti), a kako su nuklearne sile, teško da im spolja neko može nauditi, osim jedna drugoj međusobno.
Ekonomski gledano, socijalne razlike u SAD postaju sve veće, proizvodnja se masovno seli ka Teksasu i drugim državama u kojima formiranje sindikata radnika nije zakonska obaveza, ali i iz drugih razloga - trenutno niže cene nekretnina, ali je pitanje do kada će tako biti.
Blessed are those who can laugh at themselves, for they shall never cease to be amused.